Od objave priče o teškom životu porodice Hrustić pored brojnih poruka i upita o načinu pomoći, stiglo nam je i veliki broj onih koje se odnose na drugu medalju ove priče što je nesvakidašnja praksa kada su u pitanju dosadašnje humanitarne akcije u kojima smo učestvovali ili na drugi način pružali podršku. Poruke mladih aktivista koji su već pomagali ovu porodicu u prethodnim godinama kao i poruke onih koji žive u neposrednoj blizini ove porodice. Neke od dijelova ćemo prenjeti u cijelosti a na vama je da formirate svoj konačan sud.

„Prije godinu dana smo pročitali u lokalnim novinama ovu vijest i odmah reagovali. U više navrata nosili smo hranu, pribor za školu, garderobu, novac. Međutim, u tom periodu počeli su nam se javljati ljudi koji su nam govorili drugu stranu priče. Tad nismo u to vjerovali, pa smo nastavili sa humanitarnom akcijom, ali imali smo sve više i više pokazatelja da ljudi govore istinu. Komšije su se javljale govoreći kako suprug od gospođe Sanele krade po komšiluku, obija kuće, a onda se javio i vlasnik kuće u kojoj su oni već duži period smješteni, koji nam je pojasnio da je ustupio staru kuću ovoj porodici na korištenje, ali da su kuću skoro pa demolirali, te da nije imao srca da ih izbaci radi dijeteta, ali da ima velikih problema sa komšijama radi njih.\” Govore nam mladi aktivisti koji iza svog djelovanja imaju na stotine relizovanih humanitarnih akcija, te dodaju:

„Prvi put kada smo otišli kuća je bila u katastrofalnom stanju, nisu imali ni ogrjeva niti struje, dijete je spavalo u hladnim prostorijama, sa tonu odjeće na sebi, jer se drugačije nije mogao ugrijati i bilo je jako tužno. Jedno auto je bilo parkirano ispred kuće, na šta nam je suprug od gospođe Sanele rekao da je auto od vlasnika kuće koje oni moraju da čuvaju, kasnije smo saznali da su i to slagali, da je auto njihovo. Drugi put smo otišli sa lokalnim organizacijama koje su se priključile ovoj akciji, kako nismo rekli u koliko sati dolazimo, zatekli smo drugačiju sliku. Imali su agregat (struju), gdje je odmah suprug rekao da je posudio od komšije radi nas, jer dolazimo im u posjetu, a onda kroz pola sata da je išao u Sarajevo da kupi agregat i sl Tada su počele neke nelogičnosti, pa smo se svi čudno gledali, čas jedna priča, čas druga.

U jednom trenutku suprug je prepoznao jednog od izviđača (odred izviđača \”Krin\”) koji je bio tada s nama, pa se promjenio, a kasnije nam je izviđač rekao da poznaje ovu porodicu od ranije, tačnije supruga, koji su živjeli u naselju Tušanj, pa su ih odatle izbacili jer je krao po komšiluku. U međuvremenu zvala sam Crveni križ da vidim da li oni mogu pomoći ovoj porodici i njima je ovaj slučaj bio još tad odavno poznat i oni su odnosili pakete i užinu su obezbjedili djetetu, uplaćivali u školi. Saznali smo od vlasnika kuće da nisu redovno račune plaćali te da je radi toga došlo do isključenja struje (dok je nama rečeno da prijašnji podstanari nisu izmirili svoja dugovanja).

Mi smo tad prestali da pomažemo ovoj porodici, ali nismo se pokajali što smo odnijeli sve do tada, jer dijete nije krivo što ima takve roditelje. Situacija stvarno jeste žalosna, ali nakon svega toga gospođa Sanela me danima zvala da pita jesmo li skupili novac za nju, jesmo li šta kupili i sl. Ja sam tada rekla da nismo u mogućnosti trenutno da joj pomognemo i ukoliko bude nešto da ćemo joj se javiti. Niko od nas nije htio problem da pravi što smo bili u jednu ruku prevareni, ali stvarno je bilo grozno što su iskoristili sve ljude koji su tad pomogli i to preko djeteta.

Na kraju treba napomenuti da su i Sanela i njen suprug u dobrom zdravstvenom stanju i sposobni su da rade, samo je pitanje šta žele i koliko da rade, stoga i priča o tome da danas više ne živi sa suprugom nakon svih izrečenih laži je upitna\” govore nam mladi aktivisti…

Druga poruka stigla nam je od naše čitateljke, prenosimo je u cijelosti:

„Bila sam jučer kod svekra koji živi veoma blizu ove porodice. Kaže da to nije prvi put da im se skupljaju i donose donacije kako u parama tako i u drugim stvarima. Samo jučer im je 10 auta bilo, tj.10 različitih donacija. Šta je istina? Istina je da ona nije sama sa djetetom kako se iz snimka može zaključiti nego ima muža koji je kao od brda odvaljen, zdrav, prav, ali jednostavno neće da radi – ni on ni ona, nego na ovaj način žive več godinama. Kada se potroše donacije smisle drugu priču i opet traže. Istina je da nemaju ili imaju mala primanja, ali svako malo sijele, muž pije i gidi a \”nemaju para za osnovne potrebe svog dijeteta\”. Istina je da mali na snimku piše na podu, a npr. ima radni sto i slično, što znači da to sve posakrivaju kako bi izgledalo da su u što bijednijoj situaciji.

Ona je kao što vidite zamotana na snimku, a istina je da maramu stavlja samo kada hoće da moli ljude za pomoć jer misli da će se više smilovati. U suštini je nikad ne nosi, pravi je probisvjet kako na jeziku tako i po ponašanju (možda je ovaj podatak suvišan ali osobama koje su iz pravih razloga zamotane vjerovatno će nešto reći o ovoj ženi).

U svakom slučaju moj savjet vam je da dobro razmislite. Ukoliko nastavimo „kapom i šakom\” pomagati ovoj porodici što se vjerujte mi radi već godinama ni jedno od njih „mrdnuti guzicom\” neće da se potrude da sami zarade hljeb poput brojnih roditelja koji nemaju sredstva za život ali se na svaki (pošten) način trude da svojoj djeci omoguće osnovne potrebštine za život.

Možda sam ispala sebična i nehumana zbog svega navedenog ali vjerujte da me „huja\” hvata na ovakve ljude, jer sa druge strane mnogo je bolesnih i nemoćnih kojima je pomoć sigurno mnogo više potrebnija nego njima koji su zdravi sposobni za rad, samo je njihova volja za istim upitna… „ 

Tuzlanski.ba