“Ovo je Tuzla”, “Dita je šampion oooooo”, “Terry Bosanac”, skandiralo se nekada u prepunom Mejdanu.
Tim za respect, tim koji je imao srce, tim koji je znao da igra košarku, tim zbog kojeg se tražila karta više i na kraju tim za kojeg nas danas vežu samo uspomene: “Sloboda Dita” iz Tuzle. Nikome od košarkaških velikana nije bilo svejedno igrati sa “Ditom” u Mejdanu, jer su dobro znali kakva ih paklena atmosfera čeka svih 40 minuta, pred više od 6000 fantastičnih i fanatičnih navijača.
Subotom kada je Sloboda Dita igrala svoje utakmice nisu se postavljala pitanja, tipa: “Šta ćemo večeras?” jer se odlazak na košarkašku utakmicu podrazumijevao, pitanje je bilo samo jedno: “Gdje nakon utakmice proslaviti pobjedu?”.
Pognutih glava dvoranu Mejdan napuštale su i velike Evropske ekipe poput: Grčkog TAK Papagosa, turskog Galatasaraya, italijanskog Montecatinija, a od njemačkog TSV Bayer-a 04 “Dita” je nesretno izgubila sa tri poena razlike.
Derbiji sa sarajevskom Bosnom bili su uvijek posebna poslastica za sve ljubitelje košarke u gradu soli, utakmice uglavnom neizvjesne, lijepe i atraktivne sa dosta poena i lijepih poteza… Bio je to jedan pravi košarkaški derbi.
U to vrijeme Sloboda Dita imala je čak pet standardnih reprezentativaca, Slobodine utakmice prenosila je državna televizija i dok je ovaj grad živio i uživao u košarci drugi su nam mogli samo zavidjeti.
Ovako se nekada pisalo:
“Terrel Ray Castle je stao na liniju za slobodna bacanja cetiri sekunde prije kraja utakmice. U tom trenutku, “Slo- bodin” istanbulski domacin, ekipa “Galatasaraya”, imao je prednost od sest koseva razlike (81:75). I s tim porazom Tuzlaci su mogli proci pretkolo Kupa Radivoja Koraca. No, ukoliko bi Castle promasio oba penala, Turci bi mogli prevesti loptu i… Zbog tog “i”, “Slobodini” su navijaci skoro pa prestali disati. Iz tuzlanskih kafana se nije cula muzika, samo glas radioreportera iz grada na dva kontinenta. Na centralnom trgu, pred sluzbenim prostorijama Kosarkaskog kluba “Sloboda Dita”, poveca grupa najnervoznijih cekala je rasplet i skoro omamljeno gledala u zvucnike izbacene na okolne prozore. Terry je dao jedan penal, pa jos jedan. Turcima je ostao ocajnicki pokusaj. Dugo dodavanje skoro preko cijelog terena i sut za tricu. Put lopti, tamo negdje kod zapisnickog stola, presijeca Jasmin Hukic i vraca je ponovo Castleu, cisto da Amerikanac proba idu li ga sutevi s centra. Nisu ga isli, no to vise nije moglo promijeniti kraj. “Sloboda Dita” je u Turskoj izgubila (77:81), ali nije ispala. Ostala je u igri zbog plus sest iz prve utakmice, odigrane u Mejdanu sedam dana prije istanbulskog meca (18.10.) i preko tima ciji igracki kadar vrijedi cetiri miliona dolara – sto je skoro pa osmogodisnji budzet Tuzlaka – izborila ucesce u Kupu Radivoja Koraca.”
Utakmica protiv turskog Galatasaray-a bila je nešto posebno, u dvorani koja prima 4500 ljudi nalazilo se između 6000-7000 navijača, i jos 1.500 ispred!
“Delegat Fibe je poslije utakmice rekao kako će poslati poseban izvještaj o atmosferi u dvorani“, rekao nakon odigrane utakmice jedan od utemeljitelja navijača “Dite” i svih ostalih tuzlanskih klubova, čovjek kojeg valjda još samo u kući zovu pravim imenom, dok je za sve druge “Šećo“, iskreni i vjerni navijač tuzlanskih sportskih kolektiva.
“Znaš, Tuzla je mali, ali zeznut grad. Mi smo omiljeni ovdje, no postoje i oni koji nas ne vole, ali svi dolaze da nas gledaju” – rekao je Jasmin Hukić nakon što je Sloboda Dita izbacila turskog giganta Galatasaray iz “KUPA RADIVOJA KORAČA”.
Skoro dva sata prije početka utakmice se dolazilo u Mejdan kako bi se zauzelo mjesto i uz košpe nestrpljivo čekao početak utakmice. Svaki time-out svojim atraktivnim plesom krasila je plesna grupa “Valentino” koja je dugo vriemena bila i vjerni pratilac košarkaške reprezentacije BiH.
Ova istorijska generacija KK “Sloboda Dite” jednostavno se ne smije zaboraviti. Ona i danas zaslužuje medijsku pažnju. Sjećanje na vremena kada je grad soli živio za košarku je više od nostalgije za istim.
Sada nam preostaje samo da se nadamo da ćemo u bliskoj budućnosti ponovo tražiti kartu više za košarkaške utakmice u Mejdanu, uživati u vrhunskoj košarci i da će se košarka po prethodno navedenim sportskim parametrima, zaista vratiti u grad…
A do tada… Ovako je to nekad bilo u Mejdanu:
Tuzlanski.ba
