Sabahudin Kuljanin iz sela Divič kod Zvornika u Maglaju boravi već duže od mjesec. Došao je u prvim danima nakon poplava, vrijedno radio kao volonter i pomagao stradalim Maglajlijama. Sreli smo ga ispred Kuršumlije džamije, gdje je došao na namaz.

Stekao prijatelje

– Gledajući na TV-u slike stradanja, odmah sam znao da moram otići i pomoći stradalima. Pitanje je bilo samo koji grad odabrati. Na kraju sam odlučio da to bude Maglaj. Šokiralo me ono što sam po dolasku zatekao, koliko je narod stradao. Od tada sam ovdje i  pomažem – priča nam Sabahudin.

Kao volonter radio je dvadesetak dana, uglavnom na čišćenju podruma, a kasnije uz skromnu zaradu.

– Narod u Maglaju je dobar, ovdje sam upoznao nove i sreo stare prijatelje. Tako pričam s imamom Kuršumlije džamije, hafizom Talićem, a ne znam da je on rodom iz Kaknja. Kažem mu: Dragi hafize, ličiš mi na Zijada, vrijednog čovjeka s kojim sam radio u Njemačkoj. A on mi priđe, zagrli me i kaže: Ti meni nahvali rođenog brata! Sreo sam i maglajske kajakaše koji su često dolazili na jezero Divič na takmičenja. Meni je Maglaj kao moja druga čaršija – dodaje.
Kako ga je ramazan zatekao u Maglaju, odlučio je ostati, postiti i ponovo volontirati na pripremi zajedničkih iftara koji svake večeri budu organizirani ispred Nove gradske džamije.

Nova porodica

– Nedostaju mi porodica i iftar u krugu najmilijih, ali i Maglaj je sada moj dom, a ovi dobri ljudi porodica. Hvala Bogu što sam zapostio ovdje. Ponudio sam se da pomognem i u pripremi iftara, a poseban je čar iftariti sa stotinama ljudi – priča Sabahudin.

Akcija s Divičanima

Iako mu je u Maglaju lijepo, jedva čeka ponovni susret s roditeljima, sestrama i bratom. Na kraju nam je odao svoju veliku želju, a to je da uz pomoć prijatelja u Diviču osigura pomoć za jednu nanu koja mu je posebno prirasla srcu.

– Hoće li to biti novi pod, prozori ili koja tona cementa, vidjet ću. Samo da mi Bog da snage i zdravlja da ispunim ovaj svoj iskreni nijet – rekao nam je Sabahudin, piše Dnevni avaz. (Tuzlanski.ba)