Početkom 2019. navršilo se sedam godina od afere u kojoj je uhapšen Marijan Dominković, voditelj ispostave hrvatskog konzulata u Orašju, zbog izdavanja krivotvorenih putovnica.
Navodna umiješanost generalnog konzula Republike Hrvatske u Tuzli Ivana Bandića u agitovanje i naoružavanje selefija u Bosni i Hercegovini, koju on negira, otvorila je mnoga pitanja u odnosima dvije države, posebno ona o tome ko i kako se zapošljava u ispostave konzulata Hrvatske u našoj zemlji. Iako Bandić, kao i Republika Hrvatska niječu bilo kakvu povezanost sa ovim navodima, da konzuli i diplomate nisu po svom zvanju i položaju imuni od uključenosti u kriminalne radnje, svjedoči i primjer Marijana Dominkovića od prije sedam godina.
Podsjećamo, on je bio službenik hrvatskog konzulata u Tuzli, odnosno voditelj ispostave ovog konzulata u Orašju, a početkom 2012. godine je uhapšen zbog izdavanja lažnih hrvatskih putovnica srbijanskim i crnogorskim kriminalcima, među kojima je i srbijanski narkobos Darko Šarić. Akciju je proveo hrvatski USKOK, a u akciji je, osim Dominkovića, uhapšena, a poslije osuđena na jednogodišnju kaznu rada za opće dobro i Marina Tupaja, službenica hrvatskog konzulata u Mostaru.
Dominković je dovođen u vezu sa dvojicom osječkih policajaca Brunom Margaretićem i Zoranom Rudničkim, te sa referenticom zagrebačke policije Radojkom Cvetković, od kojih je tražio da mu provjere osobe, uglavnom srpske nacionalnosti sa prebivalištem u Hrvatskoj, koje nemaju putovnicu. Potom su Dominković i Tupaja na imena tih osoba izdavali hrvatske putovnice kriminalnim licima iz Srbije i Crne Gore.
Mozak ove kriminalne grupe je bio Zvonko Šendulović, koji je pronalazio zainteresirane mušterije i čije je krivotvorene dokumente dostavljao u konzularna predstavništva. Među korisnicima krivotvorenih pasoša su, osim Darka Šarića, bili i Sretko Kalinić, zvani Zver, Luka Bojović, zvani Pekar i Vlada Milisavljević, zvani Budala.
Ove kriminalne radnje su rađene od 2000. do 2010. godine, a svaka krivotvorena putna isprava je koštala između deset i pedeset hiljada eura. Prema tada objavljenim, okvirnim podacima, ova kriminalna ekipa je izdala i omogućila izdavanje više od 50 putnih isprava, na njima zaradivši oko pola miliona eura.
Iako to kasnije nije nikada dokazano, sumnjalo se da je napravljeno najmanje duplo više krivotvorenih pasoša, te da ta praksa još nije napuštena u nekim konzularnim ispostavama u BiH. Bitna razlika između ovih krivičnih djela i posljednjih navodnih upletenosti hrvatskog konzula Bandića u aferu oko selefija jeste da je Hrvatska tada odlučno krenula u borbu protiv krivotvorenja isprava, isto onako odlučno kako sada odbija bilo kakvu uključenost konzula u krivična djela za koje se sumnjiči. (Miren Aljić | Oslobodjenje)