Iskustva djevojčica, djevojaka i žena s tehnologijom koja je transformirala i revolucionalizirala društvo i postala nezaobilatan aspekt ljudskog života trebala bi biti jednako iskustvu bilo koje druge osobe. Ipak, činjenica je da je upravo njihova sloboda u takvom slojevitom okruženju iznimno narušena, pokazalo je prvo istraživanje u Bosni i Hercegovini koje je provela organizacija One World Platform, a koje se bavi tematikom ženskih prava i sigurnosti na internetu, piše Anadolu Agency (AA).

U istraživanju se upozorava na odsustvo reakcije državnog sistema, ali i na činjenjicu da društvo reaguje brzo i virtualno, tako da se osobe koje prolaze nasilje, suočavaju ne samo s počiniteljima, već i sa čitavim zajednicama online “publike” koja komentiriše, osuđuje ili jednostavnim klikom postaje dio voajerskih pratilaca virtualnog nasilja.

Uprkos dokazima, postoji vrlo malo govora o ovoj temi kao i samog priznavanja virtualnog nasilja kao oblika nasilja nad ženama od strane država, međuvladinih institucija i drugih aktera odgovornih za zaustavljanje nasilja nad ženama, naveli su iz organizacije.

Belma Kučukalić, koordinatorica programa Ženska prava, koja je radila na istraživanju, istakla je u razgovoru za AA da je digitalno nasilje i dalje tabu tema u BiH, budući da takav vid maltretiranja ljudi ne prepoznaju kao nasilje, već kao izolovani slučaj.

“Jedno od najvažnijih zaključaka našeg istraživanja jeste to da digitalno nasilje itekako postoji u BiH i u regionu kao i da se o tome ne priča i da se digitalno nasilje i dalje tretira kao tabu tema. Budući da se ne govori o tome, trenutak kada djevojka ode u policiju ili se obrati nekom to se tretira kao izolovani slučaj i najčešće joj se govori da se povuče iz online prostora, da obriše svoje profile na društvenim mrežama, da promijeni svoj broj telefona i na taj način se kratkoročno govori o zaustavljanju i rješavanju tog problema. Dugoročno, također jedna od vrlo važnih stvari istraživanja je da se osjeti potreba za zakonom koji se zaista bavi digitalnim nasiljem kao takvim”, kazala je Kučukalić.

Prijetnje i uvrede putem SMS-a i e-maila, objavljivanje uvredljivog sadržaja, krađa identiteta, otimanje blogova žrtvama i nadopunjavanje uvredama i seksualnim sadržajima tek su neki od alata za tiho i trajno maltretiranje. Za razliku od fizičkog, onaj virtualni traje u svako doba, na svakom mjestu, velikom brzinom. U tom smislu, Kučukalić je istakla da čak i kada ne dobije poruku, žrtva strepi u neizvjesnom iščekivanju novih.

– Virtualno postaje fizičko –

U sklopu ovog projekta, Platforma One World radila je istraživanje sa Centrom za pravnu pomoć ženama (CPPZ) u Zenici. Podaci korišteni u istraživanju nastali su na osnovu obrade podataka iz CPPZ, za 12 mjeseci 2012. godine. U toku navedene godine u Centru je pruženo preko 2.000 pravnih usluga. Od toga je iz oblasti Porodičnog prava bilo ukupno 750 slučajeva. Nasilje putem inerneta i mobilne telefonije doživjela je više nego svaka četvrta klijentica – ukupno 202 klijentice.

Neočekivano saznanje je bilo da se radi o velikom broju klijentica koje su prepoznale takav vid nasilja i tražile zaštitu, naveli su iz CPPZ.

U odnosu na 12 mjeseci 2012. godine, gdje je to bila svaka četvrta, u periodu od januara 2013. do avgusta 2014. zabilježen je porast. U ovom periodu Centar je pružio 2.168 pravnih usluga, od kojih je 68,54 posto bilo u oblasti porodičnog prava. U toku 20 mjeseci nasilje putem interneta i mobilne telefonije je doživjela ukupno 1.201 klijentica, ili 55,40 posto – što je više nego svaka druga.

Osobe iz urbane sredine su više izložene uznemiravanju putem interneta, dok one iz ruralnog područja nisu bile izložene takvoj vrsti uznemiravanja, osim prijetnji SMS porukama. Nakon prijetnji putem SMS poruka ili poruka putem interneta, često su zlostavljači ostvarili svoje prijetnje nakon virtualnog prostora i u fizičkom prostoru

“Nažalost, ono što je također istraživanje i naš rad na terenu pokazao, jeste da prečesto digitalno nasilje zaista dobije svoj epilog u fizičkom svijetu. Nakon SMS poruka, nakon primljenih prijetnji, koje znaju trajati i po tri do četiri godine po određenim slučajevima, nažalost to nasilje se prenese u fizički svijet te ona bude i fizički zlostavljana”, kazala je Kučukalić, istakavši kako se ne smije čekati da se desi taj trenutak ako već postoje indikatori da bi moglo doći do istog.

Novi podaci istraživanja, na kojem iz organizacije One World Platform još uvijek rade, pokazuju da su žene koje su najčešće izložene ovakvoj vrsti nasilja samohrane majke, tinejdžerke, novinarke i političarke.

“Spomenula sam novinarke i političarke kao možda najizloženije u javnom prostoru koje, da bi bile ušutkane najlakše im je bilo prijetiti upravo putem SMS-a i putem društvenih mreža na način da se sklone iz tog prostora, jer ‘nije njihovo da govori o određenim temama’. One se najčešće suočavaju s tim anonimnim pozivima i SMS-ovima kojima vi ne možete toliko ući u trag. Do nje je individualno da li je spremna ili hrabra da se u tim okolnistima izlaže u javnom prostoru”, rekla je Kučukalić.

– Najbolja prevencija – edukacija 

Podsjetivši na podatke UN-a, koji govore da preko 90 posto slučajeva isloženih internet nasilju čine djevojčice, djevojke i žene, Kučukalić je istakla da je, na osnovu podataka s terena kojima oni raspolažu, slična statistika i u BiH.

“Zanimljivo je da je uvijek drugačija priroda digitalnog nasilja koje je upućeno ka ženi i ka muškarcima. Ka ženi uvijek idu prijetnje silovanjem, prijetnje smrću i najčešće prijetnje njenoj djeci i to traje. Dok je kod muškaraca obično ucjena i tuča, ali nije momenat da će ga napasti da će nauditi njegovoj djeci i slično”, objasnila je.

Najbolja prevencija, kako je kazala, jeste edukacija, jer društvo najbolje može pomoći tako što će se educirati i razgovarati, u suprotnom će virtualno nasilje i dalje ostati tabu tema.

“Ako nema priče, ovo i dalje ostaje tabu tema i ovi slučajevi i dalje ostaju izolirani i vi ne možete razumijeti dinamiku tog nasilja ako ne razgovarate o istom. Ako govorimo o društvu i kako ono može generalno uticati na to jeste da razgovaramo o tome i da se educiramo. Naravno, dugoročno je potreban zakon, nešto što vas štiti od toga“, podvukla je Kučukalić.

Dodala je da osobe koje se njima obrate proživljavaju svojevrsnu vrstu traume, uplašene su i nesigurne, i to se osjeti u razgovoru s njima te je napomenula da se vrlo rijetko govori o digitalnom nasilju koje često biva u pozadini slučajeva samoubistva, posebno kod tinejdžera.

“Moramo razumijeti da mlađe generacije i ne mogu da razgovaraju o tome ukoliko ne osjete povjerenje prema roditelju, nastavniku, prijatelju. U većini ovih slučajeva, nažalost, nije spomenuto, a mi vjerujemo da jeste u pozadini i taj aspekat maltretiranja”, zaključila je Kučukalić.

Na kraju je istakla je da nastoje pristupiti policiji i lokalnim vlastima kako bi vidjeli na koji način kao civilni sektor mogu lobirati i šta se može uraditi kada osoba koja je izložena virtualnom nasilju dođe s pričom i dokazima.

“Naš naredni korak je da radimo s institiucijama i vidimo na koji način mi možemo najbolje doprinijeti smanjenju ako ne i rješenju ovog problema. Nama kao civilnom društvu treba policija koja će zakonski riješiti neke stvari. Mi možemo edukacijom, razgovorom, preventivom daljeg nasilja educirati ali, nažalost, krivični zakoni i gonjenje po krivičnom postupku nisu u našoj nadležnosti i zato bi nam sljedeći korak bio intenzivan rad s policijom da vidimo kako zajednički možemo doći do rješenja. Za početak, očekujemo razumijevanje od strane organa šta je uopšte digitalno nasilje i da saslušaju žrtve, jer je praksa pokazala da se to, nažalost, ne dešava”, istakla je Kučukalić. (Tuzlanski.ba)