U Federaciji Bosne i Hercegovine postoji zakon o pravima pacijenata, kvalitetan, kako je rečeno danas na jednom skupu u Sarajevu, ali većina stanovnika ne zna ni da postoji, a kamoli šta propisuje.

“Pacijenti, generalno, nisu edukovani o njihovim pravima, ali i obavezama jer Zakon i njih propisuje. A svima bi bilo lakše kad bi pred sobom imali edukovanog pacijenta”, rekla je Merima Spahić, novinarka i glasnogovornica u Udruženju za razvoj društva „Kap“, tokom okruglog stola koji je ta asocijacija, uz podršku američke ambasade, organizirala uoči Međunarodnog dana ljudskih prava u okviru projekta „Moje pravo“.

Ko treba da provodi edukaciju, pitanje je koje je problematizirala Spahić, a neki od učesnika spontano odgovorili: „Sistem“.

Bivši direktor Opće bolnice u Sarajevu Bakir Nakaš kazao je da se u praksi ne poštuje odredba što nalaže da općine formiraju tijela, nazvana zdravstvena vijeća, koja bi trebalo da rade na informiranju građana o nihovim pravima iz tog zakona, javlja Fena.

Nakon što je Nela Hasić, koja je angažirana u jednom programu što se bavi prevencijom raka dojke, kazala da u ovdašnjem mentalitetu još prevladava ustručavanje, neka vrsta bojazni, od postavljanja pitanja ljekaru jer su oni „na visokom pijedestalu“, Merima Spahić je uzvratila da je, naprotiv, pravo pacijenata na pitanja jedno od osnovnih u ovom zakonu.

“Ne strahujte da postavite pitanje kako biste mogli donijeti najbolju odluku o svom zdravlju. Imate pravo da pitate i dobijete odgovor”, poručili su također građanima implementatori projekta „Moje pravo” u brošuri podijeljenoj učesnicima okruglog stola.

U daljnjim diskusijama se ispostavilo da Zakonom propisana zdravstvena vijeća, čiji se članovi biraju konkursom, treba da budu formirana ne samo na općinskom već i na kantonalnom i entitetskom nivou.

Osim zdravstvenih profesionalaca, učesnici ovog skupa bili su članovi više udruženja oboljelih od različitih bolesti,  kao i predstavnici zavoda zdravstvenog osiguranja, resornih ministarstava federalnog i kantonalnog nivoa, pojedinci iz udruženja alternativne medicine.

Neki od njih izrazili su sumnju da bi i zdravstvena vijeća, propisana Zakonom, sve da su i formirana, dala željeni efekat masovnije informiranosti pacijenata o njihovim pravima, dok su drugi kazali da sukrivce za sadašnje stanje vide i u medijima budući da njih “zanimaju samo incidentne situacije”.

Na skupu je, generalno, prevladalo mišljenje pacijenata da su oni strana koja u zdravstvenom lancu trpi razne, administrativne i druge teškoće mada bi ih ponekad ublažio “i obični osmijeh”, dok su zdravstveni profesionalci i predstavnici zavoda zdravstvenih zavoda govorili uglavnom o ograničavajućim novčanim mogućnostima sistema. Između ostalog je u tom kontekstu bilo riječi o nedostatku reagenasa.

Bakir Nakaš je povodom toga uzvratio: “Zar se može desiti da u zdravstvenoj ustanovi nema dijagnostike? Ne može!”.

Po njegovim riječima, to se dešava jer se od novca obaveznog zdravstvenog osiguranja, dakle novca građana, izdvaja za “kapitalne projekte”.

“Nema za reagense, a ima za auta, servisere, fasade, ograde…, od novca iz obaveznog zdravstvenog osiguranja”, rekao je ovaj učesnik skupa.

Da ne bi “sve bilo crno”, Spomenka Hadžić iz Udruženja žena liječenih od tumora dojke, kazala je da želi saopćiti lijepu novost koja, po njenim tvrdnjama, glasi – da se u Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu odsad, od prvog pregleda pacijentica s tumorom dojke do početka tretmana, čeka samo 4-5 dana.