‘U Bosni se jos uvjek vodi rat, bez pušaka. 25 godina nakon genocida nad Muslimanima u Srebrenici, nacionalisti u Bosni i Herzegovini i dalje pokušavaju da unaprijede svoje ratne ciljeve’, kazao je u intervju za austrijske novine novine “Der Standard” Visoki predstavnik Valentin Inzko.

Standard: Prije 25 godina okončan je rat u Bosni i Herzegovini. Vi ste trenutno odgovorni za provedbu mira u Bosni. Šta još nedostaje?

Inzko: Trenutno je najvažnija takozvana Pet-plus-dva-Agenda. U prvom redu, to je pitanje državne imovine koje ima na hiljade, a koja još nije raspodijeljena pa čak u nekim slučajevima jos nije ni upisana u kataster. Sa druge strane tu je pitanje Ministarstva odbrane. Šef najveće srpske stranke u Bosni, Milorad Dodik, kaže da sve što se nalazi na teritoriju Rapublike Srpske, pripada Republici Srpskoj, iako je Vrhovni sud Bosne i Herzegovine drugacije odlučio. Dodik tvrdi da u slučaju da ovi objekti budu dati na nivo Bosne i Herzegovine, teritorija Republike Srpske će se smanjiti. To je smiješna izjava. Dodik je kupio kuću u diplomatskom kvartu u Beogradu, a ja ne mislim da je zbog toga Srbija postala manja. Takodje, jedna od tema je i pitanje statusa Brčko distrikta, kao i fiskalna stabilnost. Tu su takodje i dva dodatna uslova, sa jedne strane, potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a sa druge strane “pozitivna ocjena o političkoji situaciji”, o čemu u ovom trenutku pomaka nema.

Standard: 25 godina nakon Dejtona nacionalisti i dalje pokušavaju ovu zemlju da potkopaju ili unište. Koliko je uopšte moguće situaciju uz pomoć međunarodne zajednice stabilizovati, kada domaće političke volje nema?

Incko: Moj prethodnik Lord Paddy Ashdown kao i Wolfgang Petrisch imali su na hiljade vojnika iza sebe. Ashdown je tada u jednom danu mogao zabraniti rad 50 političara. Mi trenutno imamo 600 vojnika i takvi poduhvati su nemogući. Ipak, ako bi mogao nešto da učinim, to bi bilo da se ukloni tabla sa natpisom “Radovan Karadžić” na jednoma studentskom domu na Palama. Volio bih kada bi Eufor bio u mogućnosti da ode na Pale i tu tablu skine. Ali takva vremena su iza nas: medjunarodna zajednica pokušava jedino kroz Soft Power da utiče, a snažno uplitanje – za koje mislim da je imalo pozitivan uticaj, je iza nas. Medjunarodna zajednica je mnogo dobroga učinila, ali je nakon deset, jedanaest godina odlučila da je vrijeme za “local ownership, iako to nije baš najoptimalnije riješenje. Ja vidim jedan trend prema dolje, jer stvari od tada nisu krenule na bolje. Nisu stvorene nove institucije niti su novi zakoni doneseni. Imamo jednu stagnaciju, proces pomirenje ne ide dalje. Glavni predstavnici tri konsitutivna naroda i dalje jednim dijelom nastavljaju rat, naravno bez pušaka, ali sa istim ratnim ciljevima. Jedan od ciljeva je nezavisnost Republike Srpske. Dodik je nedavno bio u Moskvi i izjavio da je ponosan što postoje dvije srpske države.

Standard: Dodik pokušava da naoruža Republiku Srpsku?

Incko: Da, on je u Moskvi naručio tri helikoptera, za policiju. Policija u Repoblici Srpskoj je bolje naoružana nego vojska Slovenije i ima mnoge elemente jedne armije. Oružije dugog dometa, koje je Republika Srpska nabavila, obično se kupuje za vojsku. Ciljevi su ostali isti. Republika Srpska hoće nezavisnost, Hrvati žele treći entitet, a pojedini Bošnjaci sanjaju o ujedinjenoj i suverenoj Bosni kojom bi sami da vladaju. Ipak, mislim da su Bošnjaci najtolerantniji; oni imaju i najveći politički pluralitet sa velikim brojem partija kako sa lijeva tako i sa desna. Hrvati imaju samo jednu partiju, a Srbi osim SNSD imaju još SDS. Bošnjaci su i prozapadno orijentisani. To je jedan paradoks da kada neki Srbi kažu kako su okrenuti Istoku i Rusiji, Muslimani kažu da su okrenuti zapadu. Ali tako je to. Ipak, istina je da u stvarnosti, bilo da su Srbi ili Bosnjaci, kad emigriraju svi hoće kod Angele Merkel.

Standard: S obzirom na to da ne postoji politička podrška medjunarodne zajednice, nacionalizam se širi?

Incko: Tako je, zbog toga Evropska Unija mora imati jednu snažnu ulogu ovdje. Ne smije se dogoditi da EU stotine miliona izdvoji za Bosnu, a da Rusija pri tome pošalje paket maski i sredstava za dezinfekciju, koja su naravno dobrodošla, a dobije zauzvrat banere zahvalnosti, dok pri tom EU sa njenom snažnom potporom dobije jako malo ili ništa.

Standard: Vaš ured je tokom zadnjih godina dobio jako malo podrške medjunarodne zajednice. Kako vi vidite u budućnosti ured Visokog predstavnika?

Incko: Raspuštanje ureda Visokog predstavnika je tek onda moguće, kada dodje do pozitivne ocjene političke situacije. Medjunarodna zajednica je već 2009. željela ured zatvoriti. Tada još Dodik nije okretao ledja Bosni i Herzegovini, ali trenutno on radi samo na tome da se zajedničke institucije unište ili oslabe. Jednostavno rečeno, svaki put kada su Bosna i Herzegovina i njene institicije bile u opasnosti, imao sam jaku podršku medjunarodne zajednice pa tako i danas tokom pregovora o budžetu.

Standard: Dakle, Amerika stoji iza vas, kako prije, tako i danas?

Incko: Amrika, Britanija, dakle, praktično svi osim Rusije. Rusija takodje ne bi glasala za mog nasljednika. Ruski ambasador je dao intervju i izjavio da visoki predstavik Incko sve više postaje problem. 14 članica UN savjeta za sigurnost podržavaju moj rad, moje izvještaje, samo je Rusija uvjek protiv.

Standard: Šta vam je neophodno za efikasan rad?

Incko: Neophodna je jedna zajednička politička volja. Takodje bi jako važni bili monitoring mehanizmi, koji bi omogućili da stvari evaluiraju, dase vidi koji su pomaci napravljeni, a koje stvari idu nazad. Sjećam se da sam kao Slovenac koji je odrastao u Koruškoj (Austrija), išao u školi sa dva obavezna jezika. Četiri dana nakon što su Britanci 1955. napustit Korušku, četiri dana nakon potpisivanja ustava Austrije, njemačke nacionalne organizacije su opet počele sa radom, u obliku studenskih organizacija sa jakim njemačkim nacionalnim predznakom, kao i mnoge patriotske desničarske organizacije. Saveznici nisu ostavili nikakvu efikasnu kontroli iza sebe u Koruškoj tako da su različite patriotske organizacije uništile dvojezično školstvo. Niko to nije zaustavio, tako da je od 13 000 slovenskih škola u Južnoj Koruškoj ostale samo 1 200. Ja sam pohađao jednu od tih škola. Obično smo imali časove popodne ili smo morali u 7 ujutro ići u školu. Tada smo to vidjeli kao kaznu, jer da su Britanci ostali, sve bi to bilo mnogo drugačije. Neki kažu da Bosna i Herzegovina nikad neće biti suverena dok god ima strane sudije i ured visokog predstavnika i dok god je Eufor ovdje. Ali i dan danas Japan ima na stotine hiljada američkih vojnika kao i u Južna Koreja ili Njemačka. Naravno da bi bilo bolje kada bi Bosna i Herzegovina normalno funkcionisala, kada bi sudstvo funkcionisalo, kada bi Incko otišao kući, ali reći da zemlja nije suverena samo zbog toga što ima tri strana suca u vrhovnom sudu je smijesno. Odgovor na sve probleme je vladavina prava. To se takodje pokazalo sada u slucaju korupcijskih skandala sa nabavom respiratora.

Standard: Kada govorimo o vladavini prava, zar nije takodje poricanje i trivijalizacija ratnih zločina, ili čak glorifikovanje zločinaca jedan veliki problem? Do sada parlament nije bio u mogućnosti donijeti zakon koji bi ova djela podveo pod kaznena, zbog opstrukcije od strane pojedinih nacionalista. Zar sjećanje na genocid prije 25 godina u Srebrenici nije dovoljan povod da se takav zakon donese?

Incko: Zbog korona-krize pojedina zasijedanja su izostala, mada bih želio da se još ove godine postigne dogovor i taj zakon usvoji. Mislim da bi to pomoglo da rane u društvu zarastu. Ali prije nego što se to desi, bilo bi veoma važno da se tabla sa imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića sa studenskog doma na Palama ukloni, jer stoji protivno svim evropskim vrijednostima. Ova tabla je nešto kao konkretna povreda svih budućih zakona o poricanju ratnih zločina.

Standard: Trenutno u Sjedinjenim Američkim Državama postoji pokret koji je protiv osuđivanja ljudi zato što pripadaju jednoj zajednici, što je oblik rasizma. Kako vidite razvoj situacije ovdje?

Incko: Na najnižem nivou vidim dobre pomake. U Trebinju je jedna džamija obeščašćena, ali su se tu Srbi odmah solidarisali i pomogli da se ova džamija očisti. Tokom poplava prije par godina u Doboju (gdje žive Srbi ), ljudi iz Tešnja (gdje mnogi Bošnjaci žive) su odmah pritekli u pomoć. Na ovom nivou solidarnost funkcioniše jako dobro. Tu postoji mnogo Nenson Mandela. Na višoj razini, nazalost, nedostaju dva – tri Willy Brants-a. Ipak, moram reći da je pozitivna strana to što nakon ovog stravičnog rata nije došlo do osvete, što je tako nevjerovatno. Jedna mi je majka iz Srebrenice ispičala da je u supermarketu srela bivšeg vojnika za koga ona misli, da je on možda ubio njenog muža.

Sa njemačkim kancelarom, dobitnikom Nobelove nagrade za mir 1971. koji je pomogao izmirenju istočne i zapadne Evrope razgovorao je novinar Adelheid Wölfi. (Prevela: Ana Vlaisavljevic | Buka.ba)