Petak, 29. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Uskrsna poruka kardinala Vinka Puljića

Preuzmite sliku

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić poručio je  da je Uskrs prilika da se vjernici, ohrabreni uskrslim Kristom, suoče sa stvarnošću i ne dozvole da drugi odlučuju o njihovoj budućnosti na ovim prostorima.

“Svjesni da smo voljena bića, nastojmo i sami rasti u ljubavi i praštati jedni drugima, kako bi Božije milosrđe zavladalo u nama i među nama”, istakao je Puljić u uskršnjoj poruci.

On je naveo da su mnogi, nakon stresnih ratnih i poratnih nedaća, izgubili pouzdanje u Boga i zaboravili gdje počiva sigurnost.

“Neki su počeli tražiti sigurnost u materijalnom, drugi se prepustili stalnoj priči o politici, treći se odlučili pobjeći iz te sredine, a postoje i oni koji bježe u razne ovisnosti, a neki idu tako daleko da podignu ruku na vlastiti život”, dodao je Puljić.

Puljić je istakao da se Isus približava ljudskoj stvarnosti i time pokazuje da se zanima za nju i onda kada ljudi od nje bježe.

“Taj Krist, koji je na križu pobijedio, daće nam snage u nošenju našeg križa, posebno kroz milost praštanja i iskazivanja ljubavi”, poručio je Puljić u uskršnjoj poruci.

Uskrsnu poruku kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog prenosimo u cijelosti:

Isus se ukazuje učenicima na putu u Emaus

„A mi se nadasmo..!“ (Lk 24,21)

Nakon provedene tri godine u Isusovoj školi, učenici su strašno i stresno doživjeli Isusovu muku, razapinjanje i smrt. Uvukao se ljudski strah u njihova srca. Koliko god su uz Isusa rasli u vjeri, u njima je ostao ovosvjetski mentalitet i shvaćanje koje je različito od Isusova navještaja. Jedni su se zatvorili u dvoranu posljednje večere, a drugi su, čuvši neku priču o uskrsnuću, htjeli pobjeći od te stvarnosti. Dvojica idu izvan Jeruzalema, ali u sebi nose sve to što se dogodilo i prebiru u svom srcu. Ne mogu se oteti stvarnosti iako su od nje htjeli pobjeći. Putem su stalno razgovarali o tim događajima.

Naša životna stvarnost

Kada razmišljamo od tim događajima, koje su nam posredovali Bogom nadahnuti evanđelisti, možemo i sebe prepoznati u toj drami. Nakon svih stresnih ratnih i poratnih nedaća, kao da smo izgubili pouzdanje u Boga, kao da smo zaboravili gdje počiva naša sigurnost i tko ravna poviješću. Jedni su počeli tražiti sigurnost u materijalnom trošenju; drugi su se prepustili stalnoj priči o politici koju nam i mediji svakodnevno nameću; treći su odlučili pobjeći iz te sredine, iako odlazeći nose uspomene i pamćenje – mislima se često vraćaju na korijene s kojih su se otrgnuli – želeći sve zaboraviti. Nažalost, osim tog bijega sa svoga u nepoznato i tuđe, postoje i oni koji bježe u razne ovisnosti, kao što je droga, alkohol, kocka (kladionice). Iako kukaju kako se „nema za život“ ipak za taj bijeg nađu sredstva te sve ulože i troše, urušavajući tako obitelj, društvo a i samu osobu u svojoj stabilnosti. U želji takvo stanje nadvladati nemalo ih posegne za opijanjem ili drugim ovisnostima, kako bi zaboravili na ono s čime se moraju suočiti. Neki idu tako daleko da, nažalost, podignu ruku na svoj vlastiti život.

Nade i razočarenja

Isus, koji je očitovano milosrđe Božje, približava se našoj ljudskoj stvarnosti, kao što se približio i onoj dvojici učenika koji bježe u Emaus. Time je pokazao da se zanima za našu stvarnost, pa i onda kada mi od nje bježimo. Utješno je da je spreman slušati naše jadanje, prigovaranje i okrivljivanje. No, valja uočiti da je prekorio onu dvojicu nakon njihova razočaranoga: „A mi se nadasmo…“, jer su bezumni i srca spora (usp. Lk 24,25) da povjeruju Objavi koju Bog daje kao svjetlo i putokaz.

Tako često biva s našim molitvama Isusu, kada s njime razgovaramo i mi izričemo svoje potonule nade: mi smo se nadali da će demokracija donijeti ostvarenje ljudskih prava; mi smo se nadali da će zavladati jednakopravnost pred zakonom za sve; mi smo se nadali da će ljudi od svog rada moći živjeti i mirovinu zaraditi; mi smo se nadali da će društvo podržati majke i obitelji koje žele prihvatiti porod; mi smo se nadali da će se ispraviti taj nepravedni sporazum u Daytonu, te će se svatko moći mirno vratiti na svoja ognjišta; mi smo se nadali da će svatko moći u slobodi živjeti svoj vjerski i nacionalni identitet; mi smo se nadali… ali zavladalo je koristoljublje, korupcija, podmićivanje, kriminal. Mnoge su majke otpuštene s posla jer žele roditi dijete; mnogi su više povjeravali stranačkim interesima te zaboravili svoje korijenje i grobove svojih predaka; mnogi očekuju da im drugi gradi sretniju budućnost, a oni bježe „tražeći kruha nad pogačom“.

Nećemo bijegom obnoviti

Uskrsli Krist i k nama dolazi da nam rasvijetli pamet te budemo sposobni razlučiti i razabrati prave vrijednosti. Hrabri nas da se ne bojimo povjerovati Riječi Božjoj i u njoj naći lijeka za svoje rane. Poziva nas da svoje rane stavimo u njegove rane, da nas izliječi i u vjeri utvrdi te i mi poput apostola Tome ispovjedimo da je Isus „Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20,28). Ta njegova prisutnost u našoj stvarnosti jest put kojeg smo zacrtali u pripravi za našu vrhbosansku Sinodu: Sve obnoviti u Kristu. Nećemo bijegom obnoviti, nego prihvaćajući Krista živog i uskrslog u naš život.

Zato nas uskrsna čestitka poziva da zavolimo svoje korijenje i na našem putu prepoznamo Isusa koji s nama putuje. On nam svojom riječju liječi rane i pomaže da nam se vrati hrabra nada s kojom ćemo se suočiti sa svagdašnjicom. Zavoljeti svoju „kolijevku koja nas je odnjihala“. Uz Isusa nadvladati svaki strah u borbi za čovjeka, njegova prava i dostojanstvo. Osloboditi se straha u borbi za život, u borbi za našu dragu grudu natopljenu mučeničkom krivlju – tu su grobovi naših predaka koji su naš zavjet da i mi hrabro stupamo stopama otaca živom vjerom.

Neka odjekuje radost uskrsne vjere

Ohrabreni uskrslim Kristom suočimo se s našom stvarnošću i ne dozvolimo da drugi bez nas odlučuju o nama i našoj budućnosti na ovim prostorima. Nemojmo da i nama Isus mora reći: „O bezumni i srca spora“. Taj Krist koji je na križu pobijedio dat će nam snage u nošenju našeg križa, posebno kroz milost praštanja i očitovanja ljubavi. Svjesni da smo voljena bića, uznastojmo i sami rasti u ljubavi i praštati jedni drugima, kako bi Božje milosrđe zavladalo u nama i među nama.

U tom duhu razmišljanja, dok vam upućujem uskrsnu čestitku, želim da svaki od vas doživi Isusovu blizinu, svjetlo i snagu njegove riječi: „Mir vama“ (Iv 20,21), koju smo čuli prigodom prošlogodišnjega pohoda pape Franje našoj zemlji. Želim da svako od vas doživi radost oproštenja i ispunjenje milošću koja daje snagu za život. Dok vam čestitam Uskrs, želja mi je da vas zahvati i u vama odjekuje radost vjere kojom ćemo se suočiti sa svim izazovima hrabro svjedočeći njega, Uskrsloga. Neka uskrsna radost prožme svako dijete, svako mlado biće, svaku majku, svakog oca, svakog starca i staricu, svakog nemoćnika i bolesnika, svakog čovjeka koji traži nadu i smisao života, sve odgovorne u ovom društvu.

Uz ove želje sve vas predajem zagovoru i zaštiti nebeske Majke te na vas zazivam obilje uskrsnog blagoslova uz najsrdačnije pozdrave.
Sretan Uskrs vam želi

Vinko kardinal Puljić
nadbiskup metropolit vrhbosanski

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje