Srijeda, 8. Decembra 2021.
Tuzlanski.ba logo

Upoznajte dječaka Eldina koji od kuće do škole svakodnevno putuje 20km u jednom pravcu

Preuzmite sliku

Dječak Eldin Guta, učenik šestog razreda osnovne škole živi u selu Božanovići na oko 1.200 metara nadmorske visine, na obroncima Jahorine. Njegov dan počinje u pola šest ujutru, kako bi na vrijeme stigao do škole u Ustikolini.

Dvanaestogodišnji dječak Eldin Guta svakodnevno pređe više od 20 km u jednom pravcu do svoje osnovne škole u Ustikolini iz mjesta Božanovići.

“Ovo je put od moje škole do kuće kojim ja svakodnevno putujem. Zna malo biti strašno jer je dalek, ja bi volio da mi je škola bliže, ali kako je tako je, ja se borim da imam odličan uspjeh u školi iako mi je teško, ali ja se borim s tim preprekama da bi mi bilo lakše”, priča Eldin.

U osnovnoj školi u Ustikolini kažu da je Eldin do sada bio odličan učenik i da se polako uklapa u novu sredinu, jer je ranije išao u područnu školu u kojoj je manje đaka.

“Doći iz učionice gdje on bio jedan jedini učenik u petom razredu, on je došao u razred gdje ih sad ima ukupno 16. Obezbijedili smo mu tri učionice jer dođe ranije dosta prije svih učenika i gdje može da uradi zadaću. Jedna od tih učionica je školska biblioteka gdje su mu na raspolaganju sve knjige, lektire i školski udzbenici, zatim mu je na raspolaganju igraonica i razredna učionica u kojoj provodi svaki dan i u toj učionici mu je dostupan računar, internet”, kaže Eldinov razredna starješina Arnela Čengić.

Iz škole Eldina svakog dana vozi školski kombi do Fočanske Jabuke, odakle ga do kuće vozi domar iz područne škole. Razredni starješina nastoji da mu pruži što bolje uslove za vrijeme boravka u školi.

“Imali smo na početku specifičnu situaciju jer je on došao iz teških životnih uvjeta u sredinu koja je nekome najmanje zanimljiva, ali je njemu ovo vrh trenutno što je do sada upoznao. Ustikolina je njemu bila zanimljiva, tako da sam ja to prozrela da on slobodno vrijeme više voli iskoristiti da ode da obiđe Ustikolinu, pa sam ja njega odlučila da upoznam sa njemu zanimljivim mjestima”, priča Arnela Čengić.

“Ja ujutru ustanem u pola šest, spremim se, doručkujem, mama mi stavi sendvič i sok i ja čekam vozača. On dođe po mene odveze me na kombi i kad dođem ovdje, odem u prodavnicu kupim sebi čips, ako imam nešto da odgovaram, ja ponavljam. Kad mi se završi nastava, ja ostanem u biblioteci, ako imam zadaće, uradim, da ne bi bio po ulici, hladno, meni je moja razredna omogućila da ostanem ovdje da mi ne bude hladno, da ne kisnem do kombija. Ja ovdje u školi imam bolje uslove za učenje, jer mi je razredna rekla ako mi nešto zatreba da mogu otići i pogledati to što mi ne bude jasno”, kaže Eldin.

Do kuće Eldin dolazi asfaltnim, pa onda makadamskim i na kraju lošim šumskim putem. Nedavno je napunio 12 godina bez mnogo slavlja kao njegovi vršnjaci, ali ipak srećan i zadovoljan. Jedino što bi volio je, kaže, da ima više drugara.

“Ja ovdje živim od malena i meni se ovdje mnogo sviđa, jedino što mi nedostaje je da imam malo više drugara i da imam s kim da se igram. Za mene je i to u redu, ja se borim da postižem odličan uspjeh u školi i na svaki način pokušavam da budem odličan učenik”, priča dječak.

Eldinovi roditelji su nezaposleni. Bave se poljoprivredom kako bi Eldinu osigurali osnovne uslove za život i školovanje.

Bitno je da on ide u školu, drugačije ne možemo, jer vidite i sami, daleko je puno, ali zahvaljujući dobrim ljudima kao što ste vi, mi opstajemo, mada nam nije baš tako lako zbog toga što smo ovdje, sami nemamo komšija. Eldin je jedino dijete na ovom prostoru, ali sve u svemu nama je ovdje lijepo, ovu kuću nam je napravila donacija. Borimo se onoliko koliko možemo, mada volio bi da mogu, više nisam mogućnosti da nešto više ostvarim, imamo jednu kravu, ali nisam u mogućnosti jer nigdje ne radim živim od poljoprivrede”, priča Eldinov otac, Zenid Guta.

“Kako rano ustaje i kasno dolazi, bori se da uči. Mi ga podržavamo, Eldin je sam na ovom prostoru i mi njega moramo u mnogim stvarima razumjeti. Nama je svaka pomoć ovdje potrebna. Eldin ima dosta želja. On bi volio da trenira fudbal, zna igrati šaha, volio bi da trenira karate, ali pošto smo mi daleko od grada, od urbane sredine i Eldin sam vidi da ne može drugačije“, kaže Eldinova majka, Adila Guta.

Ova skromna porodica živi od 50 maraka dječijeg doplatka i 100 maraka Eldinove stipendije. Odlazak u školu zimi biće skoro nemoguć jer su ovdje zime duge i hladne, a snijeg napada i više od jednog metra. Ova zadovoljna porodica ispratila je ekipu BHRT-a osmijesima, sa nadom da će Eldinu pomoći dobri ljudi kako bi pun radosti nastavio školovanje. (BHRT)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , , ,