Jedan od najvažnijih dokumenata u dosadašnjem, dvanaestogodišnjem provođenju inkluzije u Bosni i Hercegovini, predstavljen je ove sedmice u Tuzli.

Riječ je o Strategiji za uključivanje djece s poteškoćama u obrazovanje u Tuzlanskom kantonu, koja će predstavljati osnovni pravac za uspostavljanje adekvatnijeg sistema inkluzije.

Strategija je nastala uz podršku organizacije Save the Children u suradnji s Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK, te uz konsultacije s više od 60 organizacija i institucija, te preko 400 pojedinaca iz inkluzivne prakse.

Voditelj autorskog tima Strategije, profesor rehabilitacije Darko Kobetić, ističe da ovo nije kraj izrade jednog dokumenta već početak jednog dugog procesa za koji smo svi odvorni. Strategija, naime, podrazumijeva detaljan sedmogodišnji akcioni plan provođenja.

„U kreiranju Strategije izučavali smo 33 međunarodna i domaća dokumenta. Sve je to na papiru korektno posloženo, ali kada pogledamo njihovu primjenu u praksi vidimo da još mnogo treba raditi. Većina se slaže da za djeci s poteškoćama u razvoju treba biti mjesto u redovnim školama, ali inkluzivno društvo je mnogo više. Inkluzivan stil života ne podrazumijeva nikakvo „ali”. Inkluzija je, prvenstveno, kultura, način života, ona ne može biti samo zakonska obaveza. Arhitektonske barijere nisu toliki problem koliki su problem barijere u glava ljudi. Kada bi pojedinci krenuli od sebe, inkluzija bi bila besplatna”, tvrdi profesor Kobetić.

Osnovni kvalitet predložene strategije je da ona uvodi značajan napredak i poboljšanja inkluzivnog sistema obrazovanja, uz vrlo male investicije. Radi se o preustroju postojećih specijalnih škola u centre inkluzivnih praksi koji će pružati neophodan servis djeci s poteškoćama u razvoju kao dopunu školovanja u redovnim školama. Ovakav sistem već je zaživio u Unsko-sanskom kantonu.

„Osnova strategije je transformacija specijalnih institucija u centre inkluzivnih praksi. Problem s kojim smo bili suočeni do sada je što je u specijalnom obrazovanju okruženje takvo da djecu s poteškoćama u razvoju prati na njihovom ili nižem razvojnom nivou. Umjesto toga, treba im pružiti okruženje koje je na njihovom ili višem razvojnom nivou, što će ih motivirati na napredak. Škola nije samo pisanje i računanje, to su i životne i socijalne vještine koje dijete ne može steći u izoliranom sistemu” pojašnjava autor.

Naveden je primjer Italije gdje se inkluzija sprovodi već 50 godina. Svako dijete s poteškoćama uključeno je u redovan sistem i ne posmatra se kao dodatak razredu, već sastavni dio razreda.

Strategija ne stavlja naglasak na vrstu poteškoće koju dijete ima, već ističe njegove potencijale. Podrazumijeva prilagodbu okoline djetetovim potrebama, mogućnostima i potencijalima.

Autori strategije smatraju da ona može donijeti uštede za ministarstvo, te da njeno sprovođenje nikoga od postojećih uposlanika neće ostaviti bez posla. Ona je provodiva, realna i konkretna. Ne radi se o modelu koji je prepisan iz neke od naprednih zemalja, već o dokumentu koji je nastao u konsultacijama s domaćim profesionalcima i koji sadrži njihova gledišta na najuspješnije provođenje strategije.

Andrea Žeravčić, direktorica organizacije Save the Children za Sjeverozapadni Balkan ističe važnost svega što se od 2004 godine do sada uradilo na uvođenju strategije u obrazovne sisteme BiH i rezultate koji su do sada postigli.
„Ponosna sam da smo imali priliku da podržimo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK u izradi višegodišnje strategije. Zahvaljujem se što se pokazala politička volja da se pokrene ovaj značajan proces i što smo postigli participativan pristup u izradi jedne nove politike”, naglasila je Andrea Žeravčić.

Tuzlanski kanton je već preduzeo određene korake ka kvalitetnijoj podršci djeci s poteškoćama u razvoju, te je u 64 škole na području kantona angažovano 46 stručnih osoba za rad sa učenicima s poteškoćama, uz dodatnih 29 edukatora i rehabilitatora, ističe ministar obrazovanja, nauke, kulture i sportaTK Zlatan Muratović.

„Procjenjuje se da oko 10% stanovništva BiH ima teškoće u području fizičkog, senzornog, razvojnog, mentalnog ili intelektualnog funkcionisanja. Zbog predrasuda, stigme, nedostatka informacija te nepostojanja uslova, pojedini roditelji djecu s poteškoćama ne uključuju u odgojno-obrazovni sistem. Iz tog razloga je opravdana potreba za donošenjem Strategije kako bi se sistemskim pristupom u razvoju inkluzivne prakse unaprijedio sistem rane detekcije i pružanja podrške djeci s poteškoćama u razvoju. Ovom Strategijom definisani su dostižni ciljevi, kroz jasno definisan plan u periodu od 2018 do 2024, i uz podršku Vlade Tuzlanskog kantona koja će osigurati i finansijska sredstva za provođenje ove strategije”, zaključio je ministar Muratović na predstavljanju Strategije za uključivanje djece s poteškoćama u obrazovanje u Tuzli.

Naredni korak koji se očekuje, je usvajanje ovog dokumenta od strane Vlade i Skupštine Tuzlanskog kantona, kako bi Strategija postala operativna. (Tuzlanski.ba)