Za web portal Univerziteta u Sarajevu govorila je redovna profesorica i šefica Odsjeka žurnalistika/komunikologija Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Lejla Turčilo.

Slavne osobe oduvijek su postojale. Nekoć su to bili mislioci, znanstvenici, filozofi i književnici, a danas su to selebriti (celebrity), koji zauzimaju sve više prostora u novinarskim interpretacijama. Kako pobijediti takve neprijatelje zdravog razuma koji su poznati samo zbog svoje poznatosti, objasnila je prof. dr. Lejla Turčilo:

Danas svako ima mogućnost da postane slavna osoba i to je ono što je različito u odnosu na sve prethodne medije, koji su imali neke filtere i kriterije, na osnovu kojih je donošen javni, društveni konsenzus o tome ko je neko koga vrijedi legitimirati putem medija. Samo je veliki broj pratilaca danas mjera nečije poznatosti, vrijednosti i kvaliteta. Nema filtera, zato što je i velikim mrežama u interesu da postoje te vrste utjecajnih osoba koje skupljaju velikih broj svojih sljedbenika.

U prilog navedenom, profesorica ističe da je u današnjici dovoljno nametnuti se nečim po čemu ste različiti, a upozorava da je zapravo ta različitost ono što snižava granice ukusa: Mislim da je vrlo važno postaviti standarde i kriterije kroz razne elemente društva: od porodice, obrazovanja, pa nadalje, kako bi oni koji su korisnici takvih mreža znali šta vrijedi, a šta ne vrijedi pratiti.

Profesorica Turčilo je više puta u svojim dosadašnjim analizama istakla da je kultura dijaloga na sve nižem nivou, te u ovom razgovoru ističe da je opsjednutost konzumenata medijskog sadržaja kulturom selebritija, jedan od razloga takve prakse: Mi smo na mrežama svi postali ono što u engleskom jeziku zovemo “attention seekers“ (oni koji traže pažnju) i u tom smislu je ta opsjednutost, ne samo slavnim osobama, nego i opsjednutost vlastitom samoprezentacijom na tim mrežama, ugasila svaku vrstu dijaloga, diskusije, različitosti, mišljenja i pluralizma“.

Postoje pozitivni i negativni primjeri slavnih osoba, naglasila je profesorica Turčilo i pojasnila:

Treba napraviti razliku da postoje osobe koje jesu poznate i na društvenim mrežama, a svoju poznatost koriste za neki društveni aktivizam ili angažman. To su svakako pozitivni primjeri, dok sa druge strane postoje primjeri ljudi kojima je jedini cilj biti poznat, po svaku cijenu, bez ikakvog kriterija i standarda, spremni na to da sve moguće isprobaju. To čini razliku između poznatih osoba sa ciljem, misijom, stavom i poznatih osoba samo sa ciljem da budu poznate.

Podsjeća da su naša pažnja i vrijeme najdragocjeniji resurs, koji se najskuplje plaća, pritom upozoravajući da svi oni, koji nas nastoje privući svojim ekstremnim ponašanjima i izazovima na TikToku, imaju ustvari jedan cilj: da im posvetimo pažnju i da oni tu pažnju unovče: Kada je isključivo profit cilj, onda tu nema prostora za razmišljanje o etičnosti.

Profesorica Turčilo dalje objašnjava kako da korisnici medija shvate da se vrijednost djela i stvaralaštva ne mjeri brojem lajkova:

Nikada ono što ima najmasovniju podršku nije bilo elitno. Na društvenim mrežama se pokazuje da sve ljude možete varati neko vrijeme, neke ljude možete varati sve vrijeme, ali ne možete sve ljude varati sve vrijeme! U tom smislu je za ljude koji se bave tim poslom, a to postaje profesija, važno da razumiju da podilaženje najnižim ukusima nije dobar put za trajanje.

Problem je, naglašava profesorica Turčilo, što mediji sadržaje sa društvenih mreža prenose potpuno nekritički, kao da su stopostotno istiniti i kao da su ti akteri koji plasiraju takve informacije kredibilni, što takvim osobama daje dodatnu moć i utjecaj, dok sa druge strane publika to prati diveći se tome što neko ima hiljade pratilaca na društvenim mrežama, a uz to je prisutan i u klasičnim medijima. To ljude zavara jer onda oni misle da je riječ o nekoj osobi koja vrijedi.

Mjerilo poznatosti nije jedini kriterij nečijeg kvaliteta, zaključila je prof. dr. Lejla Turčilo. (Larisa Sprečo)