Srijeda, 1. Februara 2023.
Tuzlanski.ba logo

Trideseta godišnjica svirepog ubistva Hakije Turajlića: Krvnikovi hici prekinuli privredne uspjehe i ljudsku dobrotu

Preuzmite sliku

Porodica, prijatelji, saradnici i poštovaoci lika i djela političara, neprikosnovenog privrednika i menadžera, ali nadasve divnog čovjeka blage naravi, rahmetli Hakije Turajlića okupit će se danas u Sarajevu kako bi odali počast i prisjetili se tog velikog čovjeka, na 30. godišnjicu njegovog svirepog ubistva, javlja Anadolu Agency (AA).

Njegov život nasilno je prekinut u 57. godini kobnog 8. januara 1993. godine. Hakija Turajlić, kao potpredsjednik Vlade RBiH, otišao je na Međunarodni aerodrom u Sarajevu da dočeka turskog zvaničnika Orhana Sefa Kilercioglua, koji je pratio pošiljku pomoći iz Turkiye. U cilju da se vrati u Sarajevo, morao je proći kroz teritoriju pod kontrolom bosanskih Srba gdje je UNPROFOR trebao omogućiti zaštitu. Konvoj UN-a koji je vozio Turajlića u Sarajevo je zaustavila patrola srpskih vojnika na ilegalnoj barikadi nekoliko kilometara od aerodroma.

Nakon 90-minutnog zastoja, francuski oficir UNPROFOR-a je otvorio vrata na oklopnom transporteru u kojem je Turajlić sjedio, pri čemu je srpski vojnik otvorio vatru iz kalašnjikova. Turajlić je pogođen sa sedam-osam hitaca. Francuske trupe nisu uzvratile vatru, nisu pozvale pojačanje niti su zadržale ubice.

Ubistvo Turajlića je zateglo odnose između bosanske vlade i UNPROFOR-a te je bilo razlog zašto su mirovni pregovori u Ženevi prekinuti. Ujedinjene nacije i srpska vojska su odbili sarađivati sa bosanskom vladom u istraživanju i pronalasku ubice. Srpski vojnik Goran Vasić je optužen za Turajlićevu smrt, ali je oslobođen 2002. godine.

Anadolu Agency u povodu obilježavanja 30. godišnjice od ubistva Turajlića ekskluzivno objavljuje podatke o njemu iz porodičnog zapisa.

– Životni put i uspon –

Navodi se kako je Hakija Turajlić rođen 1936. godine u mjestu Opličići kod Stoca. Srednju tehničku školu završio je u Sarajevu, a Elektrotehnički fakultet na Univerzitetu u Beogradu.

“Već u Tehničkoj školi, a posebno na Univerzitetu Hakija je pokazao izuzetne sposobnosti. Diplomirao je 1960. godine kao najbolji student generacije na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Istovremeno je bio veoma aktivan u studentskom društvenom životu. Nakon završenih studija Hakija se vraća u Sarajevo i postaje asistent na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Vraća se gradu u kojem je proveo srednjoškolske dane i zavolio ga za cijeli život. Nakon samo dvije godine akademske karijere kao asistent na Elektrotehničkom fakultetu, Hakija prelazi u Energoinvest. Tu počinje njegova velika ljubav i karijera koja će trajati neprekidno narednih 30 godina, sve do tragičnog hica u Sarajevu, 8. januara 1993. godine”, navodi se u zapisu o Hakiji.

Nakon prelaska u Energoinvest Hakija Turajlić ubrzo odlazi u Irak, gdje je Energoinvest tada dobio prve poslove za isporuku opreme i izgradnju dalekovoda u južnom dijelu zemlje.

“Mir fakultetskih kabineta i izvjesnost karijere naučnog radnika koje je imao na Elektrotehničkom fakultetu Hakija je zamijenio radom u bespučima iračke pustinje, inženjerskim i graditeljskim izazovima, zadovoljstvom i ponosom nakon svakog izgrađenog kilometra dalekovoda ili puštanja u pogon neke Energoinvestove trafostanice. Gradilišta postaju njegova sudbina i sa njima će biti vezan cijeli život, na svakoj funkciji koju je obavljao u Energoinvestu. Po povratku iz Iraka krajem šezdesetih godina Hakija postaje direktor Inženjeringa za elektroopremu koji je tada brojao 1.200 zaposlenih i uključivao Biro za dalekovode, Elektrobiro, Elektromontažu, Dalekovod izgradnju i Tehnički biro Beograd”, stoji u zapisu o Hakiji.

Sve što Energoinvest proizvodi i gradi u oblasti elektroopreme tih godina, koje se inače smatraju zlatnim godinama u toj oblasti Energoinvesta prodaje se preko ovog Inženjeringa i uz puno angažovanje Hakije Turajlića, tada najmlađeg direktora tog nivoa u preduzeću. Veliko inženjersko znanje, širok interes za društveni život, upornost i ogromna energija postaju osobine koje će tijesno vezane uz Hakijino ime i ličnost tokom cijele njegove karijere. Drugarstvo, jednostavnost, prisnost sa saradnicima, blaga narav i prava riječ u svakom trenutku upotpunjuju sliku ličnosti Hakije Turajlića.

Direktor Energokomerca Hakija postaje 1977. godine i na toj dužnosti ostaje do kraja tragično prekinutog života.

“Pored dalekovoda i trafostanica kojima se do tada uspješno bavio, od tada se Hakija punom snagom posvećuje prodaji kompletnog proizvodnog programa Energoinvesta. S obojenim metalima, procesnom opremom, automatikom i petrohemijom uz tradicionalnu elektroopremu Energoinvest postaje najveći jugoslovenski izvoznik. Energoinvestovi proizvodi i usluge plasiraju se u više od 60 zemalja širom svijeta, a u tridesetak zemalja posluju stalna predstavništva i firme Energoinvesta. Sa svojim saradnicima iz Energokomerca Hakija se trudi da svaki proizvod Energoinvesta nađe svoje mjesto na svjetskom tržištu. Održavaju i nastavljaju se odnosi sa tradicionalnim kupcima, a otvaraju nova tržišta i širi lista kupaca za proizvode i usluge. U samom Energoinvestu tako Energokomerc postaje pouzdan partner tvornicama, inženjerinzima, institutima i drugim organizacijama, a prema svjetskom tržištu radi se na jačanju imena i ugleda Energoinvesta, efikasnijem poslovanju, kontroli kvaliteta i unapređenju odnosa sa najznačajnijim kupcima. Energoinvest je prisutan i konkurentan na većini tržišta i pored svih problema i poteškoća u privredi zemlje”, stoji u zapisu o Hakiji.

Hakija u prvi plan ističe tehnološko i kadrovsko bogatstvo Energoinvesta, njegove reference, tradiciju i ugled stvoren upornim radom hiljada stručnjaka Energoinvesta.

“Poslovni partneri imaju povjerenje u tog mirnog čovjeka koji uvijek dolazi sa osmijehom i blagom riječju, ali i sa nespornim stručnim autoritetom, znanjem i reputacijom da će ono što je dogovoreno biti i izvršeno, odnosno da će preuzete ugovorene obaveze od Energoinvesta biti izvršene na najbolji način čak i ako su nastali određeni problemi u realizaciji pojedinih poslova. Poslovi se šire i granaju, s kolegama iz tvornica, inženjeringa, instituta i drugih organizacija Energoinvesta Hakija je veoma često na putu – od Moskve do Kuala Lumpura, od Lusake do New Yorka, od Dubaija do Džakarte, od Cincinatija do Bangkoka. Pored gradilišta i predstavništava u inostranstvu Hakija posebnu pažnju posvećuje i firmama Energoinvesta u svijetu tako da firme Interenergo u New Yorku, Caracasu, Parizu i Minhenu, Pragu i Varšavi, a potom i Zairu, Istanbulu i Kuala Lumpuru imaju sve veće učešće u prometu Energoinvestovih organizacija sa svijetom i značajnu ulogu u Energoinvestovom nastupu na inostranom tržištu. Puna pažnja posvećuje se i domaćoj privredi”, navedeno je u zapisu o Hakiji.

– Vrstan političar kao i privrednik –

U junu 1992. godine Hakija postaje potpredsjednik Vlade RBiH sa posebnim zaduženjem za ekonomsku politiku Bosne i Hercegovine.

“U najtežim vremenima za BiH u njenoj cjelokupnoj istoriji, sa nezapamćenim ljudskim žrtvama i razaranjima uzrokovanim agresijom na RBiH, Hakija svoje znanje iskustvo i energiju usmjerava na probleme ekonomije RBiH, dok istovremeno nastavlja da radi i u Energokomercu. Vjerovao je da će privreda RBiH imati snage za obnovu i da će biti nastavljeni poslovi sa svijetom. Vjerovao je da će veliki ljudski potencijal i znanje, tehnološka dostignuća i razvijeni odnosi sa kupcima iz velikog broja zemalja omogućiti da Energoinvest ostane jedna od vodećih, snažnih i uglednih firmi. Iako je tek od sredine 1992. godine radio u Vladi RBiH (ubijen početkom januara 1993. godine), Hakija je veoma brzo stekao veliki ugled i poštovanje svojim znanjem i predanim radom, angažovanjem i kompetencijom”, ističe se u zapisu o Hakiji.

U sumrak, 8. januara 1993. godine nadomak Sarajevskog aerodroma zločinački hici agresorskog vojnika prekinuli su uspješnu životnu priču Hakije Turajlića.

“Bosna i Hercegovina i Energoinvest ostali su bez velikog privrednika, a svi koji su Hakiju poznavali osjetili su tešku bol zbog gubitka svog prijatelja. Hakija je iznad svega volio svoju porodicu. Za njegovu suprugu Jasminu, kćerke Selmu i Samru bio je to tragičan kraj njihovog najdražeg supruga i oca što predstavlja nenadoknadiv gubitak. Energoinvest, a posebno Energokomerc na čijem čelu je bio Hakija 15 godina, zauvijek će sa poštovanjem i ljubavlju zadržati u sjećanju lik svog kolege, inženjera i privrednika, svog prijatelja”, stoji u zapisu o Hakiji Turajliću.

Hakija Turajlić dobitnik je brojnih i značajnih priznanja, a Anadolu Agency je ekskluzivno imala priliku prikazati fotografije nagrada koje se nalaze u domu Turajlića u Sarajevu koje sjećaju na ovog velikog čovjeka.

Za izniman doprinos u privredi 1979. godine uručena mu je 27-julska nagrada Bosne i Hercegovine kao najveće republičko priznanje u to vrijeme. Posthumno je 1996. godine odlukom Predsjedništva BiH odlikovan “Ordenom zlatnog ljiljana sa zlatnim vijencem”. Posthumno mu je 2001. godine dodijeljena “Zlatna statua Energoinvesta” što je najviše priznanje koje dodjeljuje ta kompanija. Posthumno 2010. godine dodijeljena mu je “Plaketa sa zlatnim ljiljanom”, a 1993. godine posthumno i “Povelja zahvalnosti ZIPS”. Dobitnik je posthumno i “Nagrade za životno djelo” koje mu je 2019. godine dodijelio BH komitet CIGRA-e.

Hakija Turajlić ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu. Na mjestu svirepog ubistva u blizini Aerodoroma Sarajevo nalazi se spomen-obilježje, a ispred zgrade Energoinvesta u Sarajevu hair česma.

Ulica na Dobrinji u Sarajevu nosi naziv u njegovu čast, a bokserski turnir “Memorijal Hakija Turajlić” se dugo godina u Sarajevu svake godine održavao u njegovu čast.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje