Teška situacija u javnim RTV servisima u Bosni i Hercegovini, prije svega u BHRT-u, poprimila je novu, još dramatičniju fazu nakon sankcija EBU-a, zbog kojih ta medijska kuća, ali i entitetski emiteri, neće više moći preuzimati vijesti iz međunarodne razmjene.
Agonija javnih servisa tema je današnje konferencije u Sarajevu, koju organizuju Udruženje BH novinari i Komisija za promet i komunikacije Predstavničkog doma Parlamenta Bosne i Hercegovine, uz podršku Vijeća Evrope. O današnjoj konferenciji i o problemima u javnim emiterima, novinar Amir Sužanj razgovarao je sa Momčilom Novakovićem, predsjedavajućim Komisije za promet i komunikacije Predstavničkog doma Parlamenta Bosne i Hercegovine.
Intervju prenosimo u cijelosti.
Novinar: Postoji li uopšte vizija stalnog konačnog rješenja finansiranja javnih emitera i šta su u ovom trenutku najvažnije prepreke?
Novaković: “U ovom momentu je vrlo teško bilo šta prognozirati kada se radi o javnim servisima. Prije svega, imamo situaciju u kojoj se nalazimo pod sankcijama, koje su bile očekivane, jer smo više puta upozoravani na problem duga. S druge strane, finansiranja, takse. Stvar se zakomplikovala jer je jedan od mobilnih operatera prestao da vrši naplatu nakon prestanka važenja zakona. Nismo našli novo rješenje. Moram reći da je vrlo teško do njega doći. Ima više ideja, bilo je više pokušaja, ali su svi završili na kraju sa kolapsom i zbog toga se nalazimo tu gdje se nalazimo.”
Novinar: Ko će i na koji način snositi odgovornost za sve izvjesniji kolaps?
Novaković: “Kao i sve drugo, kod nas je veoma teško doći do pojma odgovornosti. Naime, kao osnivač BHRT-a, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine mora snositi dio odgovornosti za postojeće stanje. Ono što također ne možemo zaboraviti je da je Parlamentarna skupština izabrala Upravni odbor BHRT-a, koji nije uspješno obavio svoj posao, nije pravovremeno reagovao, nije imao ideje, nije koristio zakon kao oruđe za rješavanje problema, tako da možda i najveću odgovornost od svih mora na sebe preuzeti Upravni odbor. Ali, Upravni odbor je bivši Upravni odbor, novi se tek bira. Tražiti odgovornost od nekog ko je otišao odavde ima smisla, ali nema efekata. Ne može se odgovornost locirati na jedno mjesto, ali je nekoliko tu bitnih mjesta. Upravni odbor, osnivač, imamo problem entiteta, imamo problem Federalne televizije, problem RTRS-a. Ideje onih koji kontrolišu RTRS su različite od onih koje idu ka rješavanju pitanja sva tri servisa, tako da, sve mi se čini, kako više pokušavamo tako smo sve dalje od rješenja.“
Novinar: U čemu je konkretna odgovornost Upravnog odbora i menadžmenta BHRT-a?
Novaković: “Tačno se znalo do kada važi zakon. Tek kad je isticalo vrijeme za usvajanje novih rješenja, pojavio se Upravni odbor. Sve dotle Upravni odbor i menadžment su, kad se radi o Parlamentu, sjedili skrštenih ruku. Ne znam da li su oni djelovali preko nekih drugih nivoa, ili preko nekih drugih institucija, ali prema Parlamentu se nisu pojavljivali sa rješenjima. Takođe, Upravnom odboru nije ni trebao Parlament jer član 18. Zakona o Javnom RTV sistemu omogućuje Upravnom odboru da iznađe rješenje i bez Parlamenta. Naravno, sa Parlamentom to ima veću snagu i mi smo prihvatili svoj dio odgovornosti upravo baveći se ovim pitanjem i pokušavajući pomoći Upravnom odboru. Na kraju se ispostavilo da, ustvari, Upravni odbor kao da ne osjeća nikakvu odgovornost iako su tako fino osjećali mjesečnu naknadu koju su redovno primali pored svih problema koje je imao BHRT. Pa nevjerovatno je da smo imali ljude koji su u isto vrijeme članovi BHRT-a i članovi Upravnog odbora sistema i da su po dva osnova primali naknadu, a da pri tome ne osjećaju ili bar javno nikad nisu prihvatili odgovornost za stanje i u sistemu i u BHRT-u.”
Novinar: Kako institucije, prije svega Parlament, namjeravaju izbjeći kolaps javnih emitera?
Novaković: “Mislim da su nam potrebna brza rješenja, privremenog karaktera. Čak smo se, čini mi se, složili oko toga da se kroz sistem naplate električne energije omogući i naplata RTV takse, da to rješenje bude privremeno na nekih godinu dana, a da se dotle omogući servisima da se osposobe za jedan model naplate putem sopstvenih službi kakav imamo u Njemačkoj i još nekim zemljama. Pri tome kad kažem sopstvenih službi, ne mislim na inkasante i onaj naš klasičan način naplate da smetamo ljudima na vratima popodne kad odmaraju itd. Imamo iskustva drugih zemalja, ne trebamo izmišljati toplu vodu, dovoljno je da ih prepišemo i prilagodimo našim uslovima i tu je rješenje. Problem je kako sada obezbijediti parlamentarnu većinu za usvajanje rješenja naplate preko električne energije. I bez zakona i bez parlamentarne većine, Upravni odbor to može, ali bi on morao sklopiti sporazum i sa Elektrodistribucijom Herceg-Bosne i elektroprivredama BiH i Republike Srpske. Mala je vjerovatnoća da će oni to moći bez zakonske podrške. Zbog toga je možda potrebno zakonski praktično obavezati ova javna preduzeća da taj posao rade nekih godinu dana, dok se servisi ne osposobe za sopstvenu naplatu“.
Novinar: Možemo li takvu odluku očekivati i kad?
Novaković: Sklon sam razmišljanju da se ovdje ništa ne može prognozirati. Bio sam ubijeđen da ćemo zadnje zakonsko rješenje usvojiti pa nam se desilo da ga nismo usvojili. Nismo imali čak ni opštu većinu, a kamoli entitetsku. Vrlo je teško pronozirati da i će ovako nešto dobiti podršku u Parlamentu, da li je ovakvo nešto moguće. Govorim da je ovo najbrže rješenje, kao rješenje koje bi omogućilo i BHRT-u, ali i entitetskim javnim servisima da imaju finansijsku sigurnost. Ali, očito je da ovdje politika ima drugačija razmišljanja, da se ovdje nezadovoljstvo jednog naroda lomi preko puno institucija, pa, između ostalog, i servisa. Naravno, ne govorim o opravdanosti ili neopravdanosti. Nisam pozvan da kažem da li je neko u pravu kad traži sopstveni kanal, o tome će odlučivati drugi ili mi zajedno u Parlamentu. Ali, u svakom slučaju, jedan od bitnih elemenata zbog čega ovo ne može dobiti podršku Parlamenta je to. Drugi je zahtjev Javnog servisa Republike Srpske RTRS-a da se na tri dijela dijeli prihod i da se na takav način obezbijedi finansijska stabilnost svih. Možda to i ne bi bio problem ako bi se obezbijedila sigurnost uplate na jedan račun, tako da sva sredstva koja se prikupljaju, bilo sopstvenim službama, bilo na drugi način, liježu na jedan račun. Možda bi i to bilo bolje za BHRT. Imamo i Federalnu televiziju koja duguje preko 10 miliona i koja nema namjeru, niti ima odakle da izvrši uplate. Kad vam kažem sve ovo, onda je jasno koliko je sve komplikovano i koliko je teško doći do rješenja.“
