Dražen Erdemović, jedan od egzekutora u Srebrenici, na suđenju Ratku Mladiću 2013. godine u Haagu opisao je stravične događaje u kojima je učestvovao u julu 1995. Za počinjene zvjerske zločine se ispričao

Progonjen grižnjom savjesti i nakon što su ga dojučerašnji suborci pokušali ubiti Dražen Erdemović bio je svjedok pokajnik na suđenju Ratku Mladiću 2013. godine u Haagu.

Erdemović je prvi koji je odlučio priznati svoju krivnju i prva osoba koja je osuđena bilo kojem međunarodnom kaznenom sudu u pola stoljeća.

On je 1996. našao novinarku američkog ABC-a i ispričao joj sve što je radio i vidio. Uskoro je optužen pred Haaškim tribunalom (ICTY), priznao je krivnju i prvostepenom presudom osuđen na deset godina zatvora. Nakon žalbe je to smanjeno na pet godina.

Tokom zadnjih 20 godina mnogo puta je i svjedočio pred Tribunalom koji je utvrdio postojanje genocida u Srebrenici. Otkrio je i mjesta gdje su zarobljenici ubijani i zakapani u masovne grobnice.

Danas živi na nepoznatoj lokaciji, pod tuđim identitetom.

Dražen Erdemović je rođen u miješanom braku, izjašnjava se kao bosanski Hrvat, rat je započeo u sastavu Armije BiH pa se potom našao u sastavu HVO-a iz kojeg je izbačen jer je, kako kaže, pomogao srpskim civilima.

“Ako nećeš pucati, stani pokraj njih”

Prema vlastitim tvrdnjama cijelo vrijeme nastojao je pobjeći u Švicarsku sa ženom i u ratu rođenim djetetom.  No, kako to nije bilo moguće, prijavio se u diverzantski odred VRS jer je hitno trebao novac. Računao je da će cijelo vrijeme biti u pozadini, na sigurnoj udaljenosti od prvih crta fronte. No, to se nije dogodilo.

Erdemović i njegov odred bili su zaduženi za likvidaciju muslimanskih muškaraca i dječaka iz Srebrenice dovedenih kod sela Pilice. Kada je shvatio šta im je zadatak Erdemović se, prema svojim riječima, pobunio. Pokazujući na zarobljenike, njegov nadređeni, Mišo Pelemiš, kratko mu je rekao: ‘Ako nećeš pucati, stani pokraj njih’.

Erdemović je odabrao pucati. Prema više vlastitih svjedočenja, sam je ubio između 70 i 100 ljudi.

Erdemović je na suđenju kazao kako su ujutro 16. jula 1995. godine prvi autobusi počeli su dolaziti na Ekonomiju Branjevo kod sela Pilica, u općini Zvornik, BiH. U autobusima su bili muslimanski muškarci i dječaci zarobljeni u Srebrenici i izdvojeni od strane pripadnika Vojske Republike Srpske kao “vojno sposobni”.

Stari između 15 do 60 godina, vezanih ruku, u civilnoj odjeći i s povezima preko očiju, počeli su izlaziti iz autobusa. Izvodilo ih se u grupama po deset, postrojilo na poljani iza farme, a pripadnici Desetog diverzantskog odreda su potom ih strijeljali s leđa.

‘Žao mi je zbog žrtava’

– Između 10 sati ujutro i oko 15.30 sati popodne stiglo je između 15 i 20 autobusa, a pripadnici odreda upucali su sve muškarce i dječake koji su iz njih izašli. Nakon toga ubijanje je preuzela druga jedinica. Tog dana ustrijelili smo između 1000 i 1200 civila – rekao je Erdemović.

U svojoj završnoj riječi izvinio se za zvjerske zločine u kojima je učestvovao.

– Želim reći da mi je žao zbog svih žrtava, ne samo onih koje su ubijene tada na toj farmi, nego i svih žrtava u Bosni i Hercegovini bez obzira na nacionalnost. Izgubio sam mnoge prijatelje svih nacionalnosti u tom ratu i uvjeren sam da niko od njih nije bio za rat. Uvjeren sam u to, ali nisu imali drugog izbora. Ovaj rat je došao i nije bilo izlaza iz njega, i to se dogodilo i meni – poručio je pred Haškim sudom ovaj zločinac-pokajnik.