Petak, 29. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Svjedočio protiv Mladića: Bivši mirovni izaslanik Colm Doyle napisao knjigu o zločinima u Bosni

Preuzmite sliku

Bivši evropski mirovni izaslanik Colm Doyle koji je nekoliko puta svjedočio u suđenju protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića, objavio je memoaru o zločinima u BiH pod nazivom “Svjedok u ratnim zločinima: Memoari irskog mirovnog izaslanika u Bosni”. U knjizi naglašava kako UNPROFOR nije učinio mnogo da zaustavi rat, ali i da je bilo kakvo posredovanje unaprijed osuđeno na neuspjeh.

Irish Times objavio je dio njegovih memoara u kojem Doyle govori o samom početku ratu, odnosima snaga, kršenju dogovorenih primirja i ulozi stranaca u svemu.

Izetbegović nije mogao spriječiti sukob

Karadžić ga je ispitivao 15 sati, a Doyle se prisjeća kako ga je bilo strah da će to iskustvo biti veliki izazov za njegovo pamćenje.

“Ovo suđenje je bilo kulminacija svih događaja koji su počeli 1991. godine kada su me irske snage odbrane poslale u službu s Evropskom zajednicom u bivšu Jugoslaviju. Kada sam stigao u oktobru 1991. godine u BiH, nisam ni slutio da ću se naći usred najgoreg konflikta u Evropi od Drugog svjetskog rata”, napisao je u uvodu.

Podsjetio je kako se 1990-ih godina u BiH, kao i u drugim jugoslovenskim državama, komunistička partija raspala, a da su formirane nacionalističke stranke. Istakao je kako je nacionalizam iz susjednih zemalja Srbije i Hrvatske postao sve prisutniji u BiH, te da su 1989. godine visoki bh. dužnosnici izrazili strah da će Srbija i Hrvatska pokušati prekrojiti kartu BiH.

“S obzirom da je srpsko-hrvatsko pitanje uvijek odlučivalo o sudbini Jugoslavije, Bosna je ostala bez nade u sredini uprkos pokušajima predsjednika Alije Izetbegovića da održi mir, ali nije mogao spriječiti da se konflikt koji je izbio u Sloveniji i Hrvatskoj preseli u BiH”, kaže Doyle.

  • Srbi bi postali manjina

    Prisjeća se kako im je rečeno da između muslimana, Srba i Hrvata nema pravih problema, osim pojedinačnih incidenata, ali da im je to bilo sumnjivo. Kaže kako je sve više bilo četnika i ustaša koji su u razgovorima s njima govorili o zločinima iz Drugog svjetskog rata, o nepovjerenju među narodima u nekim mjestima, ali i u Sarajevu. Kreirale su se nacionalne političke stranke kojima su se narodi okrenuli.

    “Kao što je Misha Glenny napisala: ‘Bosna je mogla biti spašena jedino da se formirala politička stranka koja bi obuhvatila sve tri zajednice kao najmoćnija nakon raspada komunističke vlasti’. Nakon što sam nekoliko sedmica radio u srpskom gradu Banja Luka, susretao se s raznim strankama i slušao o njihovim brigama, prešao sam u glavni grad Sarajevo kako bih vodio misiju za Bosnu. Tamo sam brzo shvatio kako lideri tri glavne stranke upravljaju svojim pristalicama i odvlače ih suprotnim putevima. Srbi su bili previše svjesni da, iako je Jugoslavija ostala kao federacije, oni sami nisu uživali status najveće nacije, a time i one s najvećim utjecajem, a s republikama koje su se odvojila od Srbije postali bi najmanja nacija u Hrvatskoj i Bosni. Iako Srbija nije nikada izjavila da je ‘veća Srbija’ bio je njen cilj, sljedbenici su bili zabrinuti da bi to moglo dovesti do sukoba s bivšim zemljama, pogotovo nakon što su preuzeli saveznu vojsku”, kazao je Doyle.

    Predsjedništvo zatvorilo oči na nelojalnost zapadne Hercegovine

    Ističe kako Hrvati koji su većinom živjeli u zapadnoj Hercegovini, nisu bili lojalni Bosni i željeli su da njima vlada Hrvatska, te da su dokazi za to bile zastave Republike Hrvatske, njihova valuta i utjecaj tokom 1991. i 1992. godine.

    “Bosanski muslimani su vidjeli da glavna prijetnja dolazi od Srba, a predsjedništvo se pravilo ‘slijepo’ na događaje u zapadnoj Hercegovini. Bio sam iznenađen time”, kazao je.

    Podsjetio je kako je referendum o nezavisnosti BiH bila tačka preokreta u historiji. Piše da su se Srbi protivili jedinstvenoj državi s muslimanskom većinom.

    “Nekoliko sati nakon objave rezultata izbora, našao sam se u poziciji da pratim izborne posmatrače kroz jako oružane i opasne kontrolne tačke, pregovarajući o prekidu vatre i posredovao sam u razgovorima vođa stranaka o prekidu sukoba. Bio je to beznadežan zadatak. Izvještaji naših timova za nadgledanje razmješteni širom republike pokazali su alarmantno povećanje incidenata zastrašivanja, nestanaka i protjerivanja. Etnička čišćenja bila su zastrašujuća, provode ih sve strane, ali posebno Srbi”, kazao je.

    Međunarodna zajednica nije upotrijebila silu

    Naglasio je kako UNPROFOR nije mogao učiniti mnogo da se rat zaustavi ili spriječi jer su bili ograničeni brojem i nisu bili velika prijetnja bez obzira na oružje koje su imali jer ga nisu upotrebljavali. Ipak, kaže kako to nije njihova krivica jer su radili samo ono što im je naredilo Vijeće sigurnosti UN-a, a to je bila dostava humanitarne pomoći.

    “Uskoro je postalo jasno da su Srbi započeli intervenciju i ništa ih nije spriječilo od provođenja politike etničkog čišćenja i preuzimanja teritorije. Shvatili su da međunarodna zajednica neće upotrijebiti silu i ništa ih nije odvratilo do njihovih ciljeva, jer članove mirovne konferencije Lorda Carringtona nisu shvatali ozbiljno. Bili su to samo kozmetički pregovori o vježba za odnose s javnošću”, kazao je Doyle.

    Uprkos pregovorima rat bjesnio

    Bivši mirovni izaslanik rekao je kako je voina intervencija bila ključna za preživljavanje muslimana.

    “Bili su uvjereni da će kada budu priznati, međunarodna zajednica intervenisati i zaštititi njihovu nezavisnost i zaustaviti srpsku agresiju. (…) Uprkos brojnim dogovorenim prekidima vatre, razgovorima o miru koji se održavaju širom Evrope i obećanjima stranaka, nasilni sukob je bio čvrst što je rezultiralo smrću 100.000 ljudi tokom četverogodišnjeg razdoblja. Nisam mislio ni da ću direktno učestvovati u pregovorima za oslobađanje bosanskog predsjednika Izetbegovića ili posredovati u razgovoru ratnih poglavara u Lodnonu, Parizu, Lisabonu i Briselu. Ovaj rat nije bio samo onaj između dobra i zla. Bio je to sukob ogrnut etničkim, vjerskim i historijskim neprijateljstvima i nije bilo niti jednog prikladnog rješenja. To je zahtjevalo strpljivo i uporno upravljanje i ograničene ciljeve. Meni je bilo jasno da će Bosna imati ishod, ali ne i rješenje”, zaključio je u dijelu svojih memoara. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje