Kako se dogodilo da porodica optužena za pronevjeru milion KM dođe praktično na prosjački štap? A Alajmovići danas žive baš tako.

Priča Mustafe i Zehre Alajmović iz Breze poznata je, manje-više, svima. Nakon što su godinama, putem svog „projekta“ Ko nema neka uzme – halal je, sakupljali novac za Zehrino liječenje, Kantonalni sud u Zenici potvrdio je optužnicu Tužilaštva ZDK za sticanje protivpravne koristi u iznosu od skoro milion KM, piše Žurnal.

Mustafa je optužen za prevaru i pranje novca, a Zehri je na ta krivična djela dodata i porezna utaja.

Alajmovićima je u zadnje dvije godine struja isključivana 11 puta. Zadnji put u decembru prošle godine. Sada žive od onoga što Mustafa ponekad zaradi jer zbog blokade računa ne može nigdje biti zaposlen za stalno. A ni stečeni imidž mu ne ide u prilog.

Kako se dogodilo da porodica optužena za pronevjeru milion KM dođe praktično na prosjački štap? A Alajmovići danas žive baš tako.

– Bio sam maljkav – kaže nam Mustafa:

– Moja najveća greška je što nisam osnovao udruženje i tako imao trag za novac koji nam je uplaćen gdje je otišao.

Prema navodima optužnice, Mustafa i Zehra su, u periodu od 1. januara 2015. do 14. decembra 2021., s ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi, doveli u zabludu veliki broj fizičkih i pravnih lica koja su im uplaćivala novac za Zehrino liječenje, stipendiranje učenika, zekate, kurbane, humanitarne akcije…:

– A da bi u stvarnosti prikupljena novčana sredstva trošili u druge svrhe tako što su veće količine potrošili za privatne svrhe podizanjem novca na bankomatima, kartičnim plaćanjem u raznim marketima široke potrošnje na području BiH, zatim specijaliziranim prodavnicama tehničke robe, obuće, odjeće, benzinskim pumpama, naknade za online videoigrice, popravak svog vozila, kao i druge utroške, umjesto za liječenje Alajmović Zehre – navedeno je u optužnici.

U optužnici je navedeno da je na Zehrino liječenje potrošeno tek nešto više od šest hiljada KM, što njih dvoje negiraju. Ipak, ne posjeduju račune za sve preglede i nalaze koje su uradili privatno jer Zehra nije imala vremena da čeka na zahvate u javnim zdravstvenim ustanovama:

– U Domu zdravlja u Brezi trebala je čekati po tri mjeseca za ultrazvuk, a na Kliničkom centru u Sarajevu nije mogla biti operisana jer tada nismo dobili odobrenje iz Zenice. Na neke preglede je trebala čekati po pola godine.

Žurnal je ranije pisao o ovom problemu kada pacijenti iz Zeničko-dobojskog kantona nisu dobijali pozitivno mišljenje komisije da se mogu liječiti na KCUS-u.

Mustafa je radio kao rudar od 2003. do 2020. Zarađivao je između 250 i 350 KM:

– Jedan dan smo sjedili u kući i čekali da mi jedan čovjek uplati 100 KM da možemo nasuti gorivo i otići u Zenicu na kontrolu, imali smo i uputnicu. Nije uplatio i nismo ni otišli. Tada smo ona i ja napravili džema i soka i otišli na Alipašino Polje i počeli raditi. Radili smo i više nego što nam je trebalo, bilo je sredstava i za nju ali i za druge.

Tvrde kako je suma potrošena na njeno liječenje značajno veća – premašuje 100 hiljada KM. Navode da imaju fiskalne račune iz klinika u vrijednosti od 32 hiljade KM, a da je ostatak otišao na kontrole, putovanja do klinika, lijekove… Zehra je operisana i u Zagrebu, imala je tumore na nekoliko mjesta na tijelu.

Tokom dvije godine liječenja 118 puta su otišli samo do Zenice, iako tada nisu imali vlastiti automobil.

Alajmovići tvrde da su tokom tih pet godina pomagali drugima, i da je veliki dio novca otišao na humanitarne akcije.

U optužnici se također navodi da su novac uplaćen na njihove račune u pojedinim slučajevima koristili za “razne druge humanitarne svrhe ili samo za pomoć – nespecificirano”. Mustafa je javno, putem svojih kanala na društvenim mrežama, a što se još uvijek može pronaći javno, navodio u koje svrhe prikuplja novac.

Mustafa kaže da je javno objavljivao za šta u tom trenutku prikuplja novac. Okvirno procjenjuje da je za druge dao dvije trećine novca:

– Ugradili smo klimu i kupili dva inhalatora na dječijem odjelu u Domu zdravlja u Brezi, pomagali javne kuhinje u Brezi, Visokom i Zenici, za oko 120 porodica godinama kupovali udžbenike i hranu, ugradio stolice na fudbaskom stadionu FK Rudar u Brezi, pomagao liječenje drugih ljudi, izgradio dječije igralište u OŠ Podlugovi, pomagao đacima OŠ Mahala i Enver Čolaković da odu na ekskurziju, dijelio iftare rudarima, izgradio 150 metara lokalne ceste u Zenici, uplaćivao za kurbane i akike… – nabraja.

U Domu za stare koje Mustafa navodi na svojoj listi kažu da finansijske pomoći nije bilo. Zeničanka koja radi u Njemačkoj željela je dva puta na neki način podržati rad Doma i tada je to učinila preko Mustafe – uplatila je novac na njegov račun a on je domu isporučio svoje proizvode.

U Merhametu kažu da je Mustafa jednom prilikom dovezao kurbansko meso u javnu kuhinju u Brezi:

– Doniranja novčanih sredstava nije bilo.

Mustafine komšije sa kojima smo razgovarali potvrđuju da im je mnogo puta pomogao – hranom, odjećom i obućom, pa i novcem:

– Ne sjećam se ni koliko puta sam ga pozvala i nikada se nije dogodilo da me odbije – kaže Aldijana:

– Donosio mi je pelene za djecu, hranu, lijekove, davao novac.

Nešto slično reći će i druge porodice sa kojima smo razgovarali, a spremni su i svjedočiti na sudu u njegovu korist. Danas oni pomažu Mustafi i njegovoj porodici.

Njegov branilac, advokat Almin Dautbegović ovaj slučaj opisuje kao nesvakidašnji:

– Predmet je postavljen od strane Tužilaštva kao da se radi o prevari. Ali kao branilac vidim da je većina donatora uplaćivala novac bez traženja opravdanja u koje svrhe on ide, a mnogi su davali novac da Mustafa da kome je potreban. U jednom trenutku, on je pokušao da obznani da im novac za liječenje više ne treba ali su ljudi nastavili uplaćivati.

Problem je u neregulisanoj zakonskoj regulativi u Zeničko-dobojskom kantonu kada je riječ o oporezivanju donacija, smatra Dautbegović.

Bez obzira na pomoć koju je Mustafa pružao drugima, činjenica je da je suma o kojoj se radi previsoka da bi mogla nestati bez traga. Na pravosudnim organima je sada težak posao dokazivanja da li su i koliko novca tačno Alajmovići zloupotrijebili:

– Od nekoga ko je bio ponos nacije postao sam omraženost nacije – sumira Mustafa.

Osim optužnice, Mustafa ima i oko 200 hiljada KM duga za dva kredita, jedan koji je sam podigao te drugi kojeg mora otplatiti kao žirant.