Danas se navršava 26. godina od pogibije generala Izeta Ize Nanića, legendarnog komandanta 505. viteške brigade 5. korpusa iz Bužima, čovjeka kojeg su poštovali i njegovi neprijatelji.
Poginuo je na današnji dan prije 26 godina, 5. augusta 1995. godine.
Podsjećamo i na čuveni govor generala Nanića i poruke njegovim, ali i svim drugim borcima Armije RBiH za godine nakon rata, kao da je predosjećao da će svoje herojstvo potvrditi životom.
“Sutra kad se rasformira ova brigada, kada električar bude električar, a ne obavještajac, kad svi borci budu na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite i uvažavate… Samo tako ćemo svi skupa biti zajedno. Jer, poslije rata je rat”, kazao je tada jedan od najvećih heroja Bosne i Hercegovine.
Noć prije pogibije, legendarni Nanić je zapisao:
“Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja sa njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno! “.
Izet Nanić rođen je u Bužimu 4. oktobra 1965. godine. Srednju vojnu školu završio je u Zagrebu 1984., kao i Vojnu akademiju 1987.godine.
Do 1992. godine radio je kao aktivno vojno lice u bivšoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), a istinska legenda svog naroda Nanić će postati nakon što se početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu priključio odbrani zemlje.
Krajina i Bosna i Hercegovina ga slave kao jednog od najboljih komandanata Armije RBiH, osnivača mnogih jedinica koje su se borile u sastavu Armije RBiH.
Do 1992. godine Nanić je bio poručnik JNA u Kragujevcu. Početkom 1992. napustio je JNA i vratio se u Bužim. Tada je formirao štab Teritorijalne odbrane, a 1. augusta 1992. godine postavljen je na dužnost zapovjednika ŠTO Bužim.
Osnivač je 105. Bužimske udarne krajiške brigade (kasnije 105. BUMB – 505. Viteška mtbr). Formira specijalne jedinice ČSN-BSN “Hamza” i DIV “Gazije”.
Posthumno mu je dodijeljeno priznanje “Orden heroja oslobodilačkog rata”, te je unaprijeđen u čin brigadnog generala.
Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima.
“O, smrti bijedna! Naniću nisi ni do koljena”… (Radio Sarajevo)
