Bivši zagrebački muftija Ševko Omerbašić izdao je nedavno knjigu “Jadranski dragulji“ čijom je promocijom započelo obilježavanje sto godina islama u Hrvatskoj.

Povjesničar, filozof i dobar poznavatelj islama, Omerbašić je svoj životni vijek posvetio izgradnji Islamske zajednice (IZ) u Hrvatskoj. Za Anadolu Agency (AA) govori o porijeklu islama u Europi, aktualnim problemima i islamofobiji te razvoju islama u Hrvatskoj od srednjeg vijeka do danas, čemu je svjedok i sudionik već pola stoljeća.

Omerbašić kaže da su Muslimani u Hrvatsku dolazili u novije doba, uglavnom od Austro-ugarske do danas, trbuhom za kruhom ili studirati, i tu su nailazili na dobrodošlicu. Mnogi visoki političari i znanstvenici završili su studije u Zagrebu, isto tako mnogi su odavde otišli s komadićem kruha kojega su ugradili u BiH.

“Odnosom države prema islamskoj zajednici možemo biti zadovoljni“, ocjenjuje Omerbašić, a probleme uočava kroz pojedinačne ekscese.

Kaže kako postoje dobri odnosi Islamske zajednice sa ostalim vjerskim zajednicama, posebno sa katoličkom crkvom, tako da se Islamska zajednica “obogatila nekim njihovim iskustvima”. U Hrvatskoj egzistira mala vjerska zajednica sa oko 62.000 duša, sastavljena od raznih naroda i etničkih skupina.

Kroz srednji vijek, Omerbašić tumači današnje odnose Hrvata i Bošnjaka, jer ne postoje bolji odnosi katolika i Muslimana nego u Hrvatskoj, kaže, upravo zahvaljujući dugoj praksi suživota.

“Problem je Bošnjaka što su im drugi davali imena. Nikada nisu nazvani pravim imenom iz srednjeg vijeka, kojega smo se držali u vrijeme ekspanzije Osmanskog carstva, da bi se odredili da nismo ni Turci, ni drugi narodi“, kaže Omerbašić.

  – Prvi europski muslimani –

Kao student povijesti i filozofije, Omerbašić je tragao za povijesnim dokumentima o islamu u Europi. U svojoj knjizi “Jadranski dragulji“ spominje i arapskog geografa i povjesničara Idrisija, koji je, tvrdi, prvi dao i napisao ime Hrvatskoj “Gervasija“, te opisao svaki nastanjen otok s lijeve strane Jadrana.

U svojoj knjizi Omerbašić navodi kako su Hrvatsku nastanjivale dvije skupine Muslimana. Prva skupina s istoka, tzv. Ismailićani, došli su na poziv ugarskih knezova i nastanili područja oko Balatona. Prvi poznati dokument o ranosrednjovjekovnim ugarskim Ismailićanima datira iz 12. stoljeća, koji kaže da su dužni plaćati daću samostanu u blizini Osijeka.
Drugi su Muslimani, Saraceni, što znači istočnjaci, oni su naselili ili osvojili brojne otoke na Sredozemlju, gdje su živjeli.

   – Religija ne može voditi politiku –

Islam se itekako razlikuje međusobno, ovisno o geografiji, odnosno kulturi, klimi, znanosti, tehnologiji, svim čimbenicima kojih pojedinac nije ni svjestan, smatra Omerbašić.

“Ovdje u ovim krajevima je naše iskustvo u odnosu prema Bogu drugačije nego kod istočnjaka. To je pitanje koje Europa uviđa sve više, kako te ljude sa istoka integrirati, jer oni ne mogu ostati izolirano jezero, ali oni ne mogu provoditi svoj kulturni i politički program kao na istoku. Sada kada je njemačka kancelarka Angela Merkel primila skoro milijun izbjeglica, javljaju se Pegida i druge antiislamske organizacije koje govore loše o islamu“, kaže Omerbašić.

Navodi da “nedostatak ljudi koji su došli s istoka ili Afrike je manjak uvida da religija ne može voditi politiku i biti podloga političkim zbivanjima”.

“Religija mora oblikovati čovjeka, njegovu duhovnu stranu dovesti da pojedinac bude istinski pripadnik vjere“, poručuje Omerbašić.

Omerbašić kaže kako se desetinama godina islam shvaća kao politika, ne samo u Europi, nego u velikoj mjeri i kod samih muslimana.

“Jer, kako je moglo da se rodi jedan takav zločinački pokret kao ISIS, mora se raditi o politici. Bush i potonji predsjednici učinili su greške okupirajući Irak i Agfanistan i stvorili su neprijatelja za dugo godina, znajući kakvi su u odnosu istočnjaci prema pravdi“, smatra Omerbašić.

– Europski animozitet prema islamu je srednjovjekovnih korijena –

Uviđa kako je dosta animoziteta prema islamu Europa prenijela iz srednjega vijeka u novi vijek, kada su pisane knjige protiv islama u svim zemljama, “djecu se plašilo Turcima, odnosno islamom, u Austriji i Poljskoj”.

“Sadašnji mađarski premijer Viktor Orban niječe da je islam europska religija, kaže Omerbašić, a navodi, zaboravlja da je mađarski vrhovnik doveo prve muslimane 960. god u Mađarsku, koji su bili branitelji te zemlje, ali i radnici i stručnjaci.

“Za dio animoziteta i sami su Muslimani krivi. Muslimani su znali da dolaze na nepoznat kontinent, govoreći o izbjeglicama. Način života muslimana s istoka se potpuno razlikuje od onoga na zapadu. Nije u pitanju lijenost, nego jedna usporen odnos, a tu je i nepoznavanje jezika“, kaže Omerbašić.

Navodi da je dio Europljana u valu prognanika vidjelo opasnost za svoju egzistenciju, te smatra da će proći dugo vremena i da će se morati uložiti ogroman trud za integraciju tolikog broja Muslimana u Europu.

“Dio njih je već razočaran i vraća se. Europa ne smije dopustiti da ti ljudi ostanu ovdje, njima treba pomoći da se vrate, jer Sirija je zemlja velikih razlika u religiji, društvu i običajima, ali je jedna od najljepših zemalja na Bliskom istoku“, poručuje bivši zagrebački muftija.

Antiislamizam neće prestati tako lako, poručuje, islamofobija će polako gubiti na snazi i Europa će uspjeti integrirati ljude koji bi mogli biti veliki potencijal za novu Siriju i arapski svijet. Upoznavanje islama i za Muslimane i ostale smatra ključnim momentom u premoštavanju nerazumijevanja.

“Vladari zemalja arapskih naroda vrlo malo vode računa o svojim stanovnicima, najviše o sebi samima, otuda i stotine i tisuće milijardera iz nafte. Možemo reći da nafta nije arapskom svijetu donijela nikakvo dobro, nego samo ratove i krv, sve do danas“, kaže Omerbašić.

– Hidžab, od Bizanta do islama –

Hidžab ili burka potječe iz bizantske nošnje žena, ali je našao utočište kod Arapa pa zatim u islamu, navodi Omerbašić, koji jedan od povijesnih razloga nošenja hidžaba vidi u mnogoženstvu.

Omerbašić citira Kur'an u kojem piše da žena ne smije izgledom izazivati muškarca, ali piše i da, ako ne nosi hidžab, njezin stav može biti njezina bogobojaznost.

“To je previše ispolitizirano pitanje danas i predstavlja problem za islamsku zajednicu od koje traže da to regulira sa državom, ali to je osobni problem svake žene i nitko je ne može natjerati ili spriječiti da nosi hidžab. Ovo je pitanje u koje svatko miješa prste i sve se više zaoštrava“, poručuje Omerbašić.

  – Trebalo je znati ko je agresor –

Od sto godina islama, u Hrvatskoj je Omerbašić proveo skoro pola, došao je u Hrvatsku 1975. godine i svoj radni vijek posvetio ovdašnjim ljudima, muslimanima i religiji.

“Kada je Hrvatska napadnuta trebalo je znati tko je u pravu. Danas su svi u pravu, pa čak i srpski agresor tvrdi da je u pravu. Zaboravljaju da smo bili u Zagrebu kada su bile uzbune, kada su tutnjali zrakoplovi, kada je 21.000 Hrvata poginulo te da Hrvati nisu išli u Srbiju ratovati“, poručuje Omerbašić.

Osvrnuo se i na rat u BiH između Hrvata i Bošnjaka, kada su se Hrvati iz BiH, kaže, “zalijetali i odvodili izbjeglice iz Hrvatske na razmjene“.

Osuđuje tadašnju politiku Mate Bobana, ali bilo je, kaže “i s bošnjačke strane onih kojima je bilo do produženja sukoba i rata”.

Zbog svojih stavova i djelovanja, nagrađen je sa dva ordena predsjednika Republike Hrvatske.

– Izgradnja džamije, NDH-azija i komunizam –

Prije posljednjeg rata u Hrvatskoj je bilo 50-ak tisuća Muslimana, prisjeća se Omerbašić, a zajednica je bila smještena u mali stan. Tada se počelo sanjati o izgradnji džamije, a zajednica je dobila podršku od katolika, podržao ih i tadašnji kardinal Franjo Kuharić koji se zalagao za muslimansku bogomolju.

Poglavnik Ante Pavelić je u NDH odlučio gdje će biti džamija, za čiju svrhu je Meštrovićev dom preuređen u džamiju u augustu 1944. godine.

“Nije dugo trajala, čim je rat završen, komunisti su htjeli da se ukloni taj sram, kako su govorili. Krenuli su u rušenje minareta“, govori Omerbašić.

Kaže kako su njemački zarobljenici porušili te minarete, pri čemu je jedan i poginuo, a Islamska zajednica je tada “protjerana“ u Tomašićevu ulicu gdje je i danas.

“Nekoliko godina iza rata se nije smjelo ni pričati o izgradnji džamije, sve do 1978. kada su ponuđene lokacija za džamiju od grada”, prisjeća se Omerbašić.

Svi su tada nazivali džamiju političkom ustanovom, kaže, no komunizam je oslabio u žestini, i džamija je izgrađena uz velike donacije iz zemlje i inozemstva. Uz Zagreb, džamiju danas ima i Rijeka, postoji džamija u Gunji, a priprema se izgradnja u Sisku, gdje ima 4.000 vjernika, za Osijeku i Puli.

Zagrebačka džamija je završena 1987., a započeta 1981. godine. Koštala je oko 80 milijuna dolara i puno je doprinijela afirmaciji grada Zagreba kao multikonfesionalnog, poručuje bivši, a sada počasni zagrebački muftija Ševko Omerbašić. (Tuzlanski.ba)