Kad i kako počinju Vaši problemi i nesporazumi sa Zijadom Turkovićem?
“Iskreno govoreći, ja sam tog predratnog sitnog kriminalca potcijenio. Imali smo zajedničkih poznanika, ali ništa ni krupno ni sitno o Turkoviću nisam znao osim da je prestupnik i povratnik u djelu. Nakon rata iz takozvanog Turkovićevog klana stizale su nam ozbiljne prijetnje.”
O kakvim prijetnjama je zapravo bila riječ?
“Otprilike 2000 i neke godine, jedan moj poznanik koji je sjedio u klubu Boemi, panično mi se javio, tvrdeći da Zijad Turković i Senad Kobilić, ili ko već, ozbiljno planiraju moju likvidaciju. Nazvao sam tada Fahriju Karkina, a Fahro bi to mogao potvrditi kad bude stani, pani, uglednog advokata, i pitao ga za savjet. Šta da radim i da li su te prijetnje, vjerodostojne, pažnje vrijedne. „Nije se sa njima zaje…ati, Senade“, bio je Karkinov odgovor. „To je zeznut, ozbiljan kriminalni polusvijet“. Fahrija je u to vrijeme branio, odnosno zastupao obojicu Ćela, i Ismeta Bajramovića i Ramiza Delalića i jako je dobro poznavao taj milje iz kojeg su stizale prijetnje na moj račun.”
Da li ste o tim prijetnjama obavijestili javnost?
“Jesam. U svačije uši sam pokušao uturiti tu činjenicu. Ne bih da grješim dušu, a mislim da je jedino to prenijela kolegica Dženana Karup Druško u tadašnjim „Danima“.
Ko Vam je, konkretno, prijetio?
“Prijetio mi je Senad Kobilić. A dan, dva nakon što su Dani to objavili nazvala me majka Senada Kobilića da mi se izvini….ako je išta od toga što sam izjavio u medijima tačno.”
Problemi počinju sa nestankom Marija Tolića i Vernera Ajdarija 2009. godine?
“Da, tako je. Cijela Federacija BiH bila je tapacirana džambo plakatima na kojima je obitelj Tolić pozivala savjesne građane da prijave sve informacije koje bi mogle uputiti gdje se nalazi i kako je završio Mario Tolić. Iz izvora bliskih meni, dakle kafanski investigation journalism, saznao sam i objavio da je pokojni Tolić posljednji put živ viđen u kafiću „Bell Amy“ na Pofalićima. U tom sam objektu, dok sam još išao u gimnaziju, počesto, prečesto boravio. Prijeratni vlasnik mu je bio Željko Čapalik, na neki čudan način poslijeratni vlasnik postao je Zijad Turković.”
Nakon objave tih informacija počeli su Vaši problemi?
“Postoji nešto što nije postojalo u vrijeme kada sam se ja u tom kafiću, bezuspješno i amaterski, pokušavao udvarati Slađani Milošević, srpskoj pjevačici, videozapisi, dakle sigurnosne kamere. Turković tada kreće da se obračuna sa mnom, vjerovatno. Čim je objavljen taj tekst u SB Zika se razletio po svim kafanama gdje pretpostavljao da bi mogao biti Senad Avdić. Da mi nešto šatro objasni, u smislu dosta se Senad nanosao glave.”
Prijavili ste to policiji?
“Naravno. Prvo Federalnoj upravi policije, na čijem čelu je tada bio moj dobar drug Zlatko Miletić, a saslušavao me šef kriminaliteta Edin Vranj. Bio je još jedan inspektor koji je nazočio tom sastanku. Zaključili su da prijetnja Turkovića nije federalni, nego niži, kantonalni nivo.”
