U današnjem svijetu nažalost su malobrojni primjeri pozitivnih priča koje nam vrate vjeru u ljude i humanost. Ipak, jedna od takvih stiže iz srca Sarajeva – Baščaršije.
Sarajlija E. E. koji je ovom prilikom želio ostati anoniman zbrinuo je dugogodišnjeg beskućnika, osiguravši mu krov nad glavom i smjestivši ga u garsonijeru u koju je uveo grijanje, opremio kupatilo, te donio namještaj i sve potrebne kućanske aparate, piše Klix.ba.
“Svaki dan mu odnese ručak, voće i cigarete. Čovjek se zove Bogdan i godinama je prisutan na Baščaršiji. Neko mu da marku, neko dvije, a godinama je spavao po klupama na kartonu. I ljeti i zimi. Sada ne može da se nadivi svom novom stanu”, ispričala je za portal Klix.ba čitateljica koja nam je javila za ovu priču.
Život vezan za Baščaršiju
Bogdan je rođen u Sarajevu i vrlo rano je ostao bez roditelja. S bratom Jovanom je jedno vrijeme živio u domu, no kad mu je brat preminuo, Bogdan je ostao sam. U mladosti je radio po čaršijskim dućanima i pekarama, te obavljao razne fizičke poslove, a život je uglavnom provodio na Baščaršiji za koju je mnogo vezan.
Centar za socijalni rad, navodi u razgovoru za Klix.ba E. E., je vodio računa o njegovom slučaju, te su uradili onoliko koliko je to bilo u njihovoj moći, međutim, kako kaže, nije bilo dovoljno smjestiti ga u neko prihvatilište za beskućnike daleko od grada, budući da je on svoj život vezao za Čaršiju i te ljude.
“Ipak, godine je provodio na ulici, spavajući na otvorenom, na klupama, kartonima, u dvorištima… mnogo se napatio”, govori za Klix.ba E. E., te dodaje kako su mu ljudi i zanatlije sa Baščaršije dosta pomagali.
Kolači i kifle za “dedu Štrumpfa”
Za Bogdana je, kaže, saznao slučajno, od svoje djevojčice koja ga je zapazila na ulici poslije škole.
“Uočila ga je na ulici kako sjedi i izgledao joj je kao deda Štrumpf. Svaki nam je dan dolazila i govorila kako nosi kolače dedi Štrumfu, kupuje mu kifle…”, priča E. E., koji je potom odlučio i da ga lično upozna i s njim popije kafu.
“On nije prosjak, to sam zapazio sam, a i drugi su mi rekli kako nikad ni od kog ništa ne traži. Ako mu kupite dvije kutije cigareta, ruži što su dvije – ‘To je skupo, dosta je jedna’. Bogdan ni od kog ništa ne traži i ne moli i zato mi se svidio”, govori E. E. koji mu je osigurao smještaj u svojoj garsonijeri u Starom Gradu.
Bogdan sada ima osnovne uslove za život i sretan je što ima prostor da se skloni, budući da je dosad u nekoliko navrata bio žrtva pojedinaca koji su ga tjerali i napadali.
E. E. na kraju razgovora za Klix.ba priznaje kako ne bi volio da ova priča bude nacionalno obojena, budući da je “danas ljudima zanimljivo sve što je nacionalno”.
“Ovo je jedna priča o tome kako je čovjek pomogao čovjeku. Ne mislim da sam uradio išta specijalno, to sam uradio radi sebe, jer se ja bolje osjećam. Ja ću mu dati sklonište dok je živ, a ta će garsonijera svakako ostati mojoj djeci, on je neće ponijeti gore…”, zaključuje E. E. u razgovoru za Klix.ba.
