Desetominutni film kojeg je kreirao Caritas Švicarske u sklopu projekta podrške migrantima kojeg provodi s Caritasom Bosne I Hercegovine je prikaz ljudi u pokretu koji prealze na desetine kilometara da bi našli svoj san o boljem životu.

Ovaj film priča je o Saimu Sandhu iz Pakistana koji je stigao pješke do BiH i tu tražio azil, kako bi izgradio bolji život. Ovom pričom nastojimo prikazati one koji žele raditi i svojim radom doprinjeti lokalnim zajednicama i državi BiH. Od izuzetne je važnosti čuti njihovu stranu priče, jer su oni ti koji ostavljaju svoj život kakav poznaju ne znajući što ih čeka u budućnosti.

Naime, svaki Saimov korak od ukupno 10.000 kilometra koliko je pješačio bio je protkan patnjom i bolom ali ovaj mladi Pakistanac nije odustajao. Međutim, on je na svom putu imao jasan cilj, a to je bolji život i ništa mu se nije činilo teško kako bi došao do svog cilja.

Kako priča nije postojala prepreka koja bi ga natjerala da odustane a bilo je tako mnogo.

“Pakitan sam napustio početkom 2016. godine. Nakon što sam došao do Grčke tu sam ostao neki tri godine, bio je to težak period mog života. Nakon što su me pustili iz kampa zatvorenog tipa u Grčkoj nastavio sam svoju misiju. Preko Makedonije i Srbije dolazim u Bosnu i Herecegovinu tačnije u Bihać odakle kasnije preko Slovenije i Hrvatske dolazim do Italije ali su me u više navrata deportovali nazad ali ja bi se ponovo vraćao. Ipak uspijevam 2019. godine da ostanem u Italiji ali ubrzo shvaćam da to nije ono što želim pa donosim odluku da se vratim u BiH jer osjećam da bi ovdje mogao da živim, radim i da imam neku budućnost. Mnogima nije jasno zašto sam se odlučio za BiH kada također njeni građani je napuštaju i odlaze u Njemačku. Međutim, mene nekako srce vodi da budem ovdje, a kažu da ti je dom tamo gdje je srce” – priča Saim i dodaje kako je vjernik te da je upravo i to jedan od razloga zbog čega je odlučio da živi u BiH.

Saim priča kako želi da studira u BiH odnosno u Tuzli ali se mora vratiti u Pakistan i dobiti svu neophodnu dokumentaciju za legalan boravak u BiH.

“To saznanje za mene je bilo šokantno i teško. Sav taj put koji sam prešao i onda u jednom trenutku saznaš da se moraš vratiti nazad kući i ponovo doći ovdje. Međutim imam veliku podršku prijatelja i ljudi ovdje. Ipak, vratio sam se bio u Pakistan vidio svoju porodicu i na kraju dobtio vizu na godinu dana. Uspio sam” – kaže Saim.

Sličnog razmišljanja kao Saim je i mladić iz Maroka Osama Alnawari koji je u BiH već petu godinu.

“Volio bi da ostanem u BiH i živim ovjde. Ukoliko ima posla i para onda je sve OK” – kazao je Alnawari.

Posebno je zanimljiva priča u ovom filmu Tamera Albadarina iz Palestine inače studenta medicine koji je prije 12 godina došao u BiH. Danas Tamera nekolio ispita na Medicinskom fakultetu u Tuzli dijeli od diplome doktora.

U međuvremenu Tamer se uključio u rad pri Centru za pružanje usluga u zajednici PUŽ.

Niko vam ne može ništa ukoliko ste pristojni i ako hrabro koračate ka svom cilju. Ovim ljudim je moguće pomoći samo je važno da ih se sasluša i pronađe način da oni koji žele nastave svoj život ovdje u Bosni i Hercegovini.