Sailor, Pandora, Sablja, Balkanski ratnik, Koverta, Gold i Palermo neki su od naziva policijskih akcija na Balkanu.

Akcije policijskih agencija, specijalnih odjela za borbu protiv raznih oblika kriminala, pravosudni slučajevi u brojnim aferama kojima svjedoče građani u zemljama regije posljednjih godina imaju maštovita, a nekad i manje maštovita imena.

Javnost u Bosni i Hercegovini nedavno je pratila uhićenja u akcijama kodnog naziva “Sailor” ili “Pandora”, u Hrvatskoj su najpoznatije bile afere uglavnom vezane za bivšeg premijera Ivu Sanadera, koje su dobile imena po konkretnim predmetima, dok su u Srbiji svojedobno najzvučnije nazive, ali i konkretne rezultate imale akcije poput “Sablje” ili “Balkanskog ratnika”.

Davanje kodnih naziva policijskim akcijama nije samo uobičajena praksa na ovim prostorima, nego se to radi u skoro svim zemljama svijeta iz mnogo razloga, ponajprije praktičnih. Slučajevi se lakše pamte, do podataka se jednostavnije dolazi, sudionici u akciji se jednostavnije orijentiraju i grupiraju, a osumnjičenici shvate da su bili predmet istrage tek kad im se stave “lisice” na ruke.

Živopisna imena – Iskustva izvjestitelja koji prate slučajeve iz područja crne kronike u Hrvatskoj potvrdit će kako ime akciji može dati bilo tko iz tima istražitelja, zapovjednik akcije, čak i ravnatelj policije, te državni odvjetnik osobno. Bivši je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić svojedobno imenovao akciju prodaje i kupnje ispita na fakultetima, nazvavši je “Indeks”.

Posebice su maštovita imena imali predmeti iz područja djelovanja Ureda za subijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), pa je Hrvatska imala akcije “Gruntovec”, po uzoru na popularnu seriju Gruntovčani ili “Maestro”, u kojoj je glavni osumnjičeni bio poznat kao osoba koja snima kancone ili, pak, “Tunel”, koja je imala osumnjičene za višestruko bojanje tunela na autocesti.

“Ne znam tko daje imena akcijama, ali moram priznati da su stvarno živopisna, pa je nama sudskim izvjestiteljima i ostalim kroničarima ‘crnih zbivanja’ često lakše pratiti određeni slučaj pod određenim ‘kodnim imenom‘”, priznaje Ana Raić-Knežević, novinarka Novog lista i predsjednica Zbora sudskih izvjestitelja u Hrvatskom novinarskom društvu.

Iako su hrvatski novinari pokušali od odgovornih doznati tko, doista, daje imena akcijama, nisu dobili konkretne i zadovoljavajuće odgovore, nastavlja ona. Upozorava i na problem koji unosi zbunjenost, a po kojem su imena međunarodnih operacija “pomalo zbunujuća”. “Problem nastaje kad se u Bosni i Hercegovini neka akcija zove jednim imenom, a u Hrvatskoj drugim”, navodi Raić-Knežević.

Lakše prepoznavanje akcija i aktera – Iako imena akcija koje je provodila Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), poput akcija “Koverta”, “Gold” ili “Palermo”, jasno aludiraju što bi moglo biti u fokusu djelovanja istražitelja, iz te agencije odgovaraju kako nazivi često nisu povezani s konkretnim predmetom.

“Kodni nazivi operativnih akcija SIPA-e određuju se prema internim pravilima Agencije i isti u pravilu nemaju veze sa slučajem na kojem se radi“, odgovorila je Kristina Jozić, glasnogovornica SIPA-e.

Na upit jesu li nazivi operativnih akcija te agencije možda dio medijske strategije, budući da SIPA vrlo proaktivno, koliko to mogućnosti dozvoljavaju, surađuje s medijima i javnosti, ona odgovara negativno.

“Policija ima obavezu, a u pojedinim slučajevima i potrebu, da hitno informira javnost o događajima koji su od interesa za javnost. S tim u vezi, SIPA proaktivno informira javnost o svim većim akcijama koje preduzima. Pravovremenim informiranjem javnosti predstavnici medija dobiju informacije u dozvoljenoj mjeri kako bi mogli raditi svoj posao, te kako se ne bi morali pozivati na neformalne izvore i oslanjati na eventualne dezinformacije“, objašnjava glasnogovornica Jozić.

U cilju što reprezentativnijeg predstavljanja aktivnosti, Agencija dodaje kako se, uz informaciju, medijima povremeno dostavljaju fotografije i snimci s terena.

“Možemo samo reći da kodni nazivi akcija doprinose prepoznavanju akcija i konkretnih aktivnosti u okviru pojedinih predmeta od strane šire javnosti i to posebno u slučajevima kada se određene akcije nastavljaju, te kada se o istim izvještava u kontinuitetu“, zaključuje.

Stoljetno iskustvo policije u Srbiji – Ni iskustva u Srbiji ne razlikuju se puno od onih u susjednim zemljama, uz primjedbu da se tamo imena policijskim akcijama daju skoro jedno stoljeće. Prvi je to još 1921. godine učinio Rudolph Archibald Reiss, kojeg smatraju rodonačelnikom moderne srpske policije. I tamo se to radi isključivo iz praktičnih razloga.

“Sve to olakšava posao policajcima, ali i novinarima i celokupnoj javnosti da lakše prate celu akciju. Akcijama imena daju sami policajci, a uglavnom to rade po nečemu što ih asocira na neki detalj iz akcije“, prenosi svoja iskustva novinarka Ana Adžić, koja godinama prati događanja iz rubrike “Hronika” za beogradski Blic.

Navodi kako su najzvučnije akcije, poput “Sablje”, pokrenute nakon atentata na premijera Zorana Đinđića ili “Balkanskog ratnika”, u kojoj je predmet obrade bio Darko Šarić, imale jasnu povezanost s osobama i nelegalnim aktivnostima kojim su se bavile određene kriminalne skupine.

“Ne postoje neka posebna odelenja za davanje imena akcijama, a isti princip delovanja, koliko znam, imaju i druge policije u regionu“, navodi Adžić.

Iako skoro sve policije svijeta daju šifrirana imena svojim akcijama, zanimljivo je da iskustva nekih zemalja ukazuju na korištenje posebnih računalnih programa kojima se nasumice biraju nazivi. No, bez obzira na to kakvo se ime određenoj akciji dalo, svima je u konačnosti cilj isti – one koje krše zakon smjestiti tamo gdje im je mjesto, uz prethodno izrečenu primjerenu kaznu. (Al Jazeera)