U Komemorativnom centru Tuzla obavljene su dvije identifikacije nedužnih žrtava genocida, kojeg su počinile srpske vojne, paravojne i policijske snage nad Bošnjacima u danima nakon 11. jula 1995. godine, kada je pala tadašnja ”zaštićena zona Ujedinjenih nacija (UN)” Srebrenica, u Bosni i Hercegovini.

Bahrudin Salihović je imao 25 godina kada se rastao sa ocem Bajrom u rejonu Ravnog Buljima. Nikad ga više nije vidio, a 25 godina kasnije potpisao je njegovu identifikaciju.

“Odlučili smo se da ovog 11. jula, 25 godina poslije njegovog ubistva, klanjamo dženazu. Majka je živa i zbog toga smo donijeli takvu odluku. Još uvijek ne znam hoće li naši bližnji iz inostranstva biti u prilici da dođu na dženazu”, rekao je Bahrudin Salihović, javlja Anadolu Agency (AA).

U srebreničkom genocidu, kaže Bahrudin, izgubio je pola svoje familije. Vratio se u rodnu Voljavicu kod Bratunca gdje je do 1992. godine igrao za FK Podrinje.

“Više nema ko da igra. Od 11 igrača među živima sam ostao samo ja. Do slobodne teritorije sam došao poslije devet dana pješačenja kroz šume”, prisjeća se svoje životne golgote Bahrudin Salihović.

Od oca Bajre, priča on, pronađena je samo potkoljenica. Njegov otac je rođen 1943. godine, a ubijen je u 52. godini života. Dvije i pol decenije je tragao za njegovim posmrtnim ostacima, a u februaru ove godine dobio je informaciju kako je pronađen dio kostiju nakon čega je izvršena identifikacija.

Dženaza će biti klanjana 11. jula 2020. godine u Memorijalnom centru Potočari.