Presuda kojom je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju danas oslobodio Vojislava Šešelja optužbi za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja u dijelu Hrvatske, Vojvodine i Bosne i Hercegovine, u periodu od 1991. do 1993. godine, šokirala je podrinjske žrtve, javlja Anadolu Agency (AA).

˝Šta da kažem? Utučen sam, nemam riječi. Pravda ni ovaj put nije bila na strani žrtava. Ovo je poruka da ubuduće moramo biti spremni na sve. Osim presuda, strane koje su počinile zločine i genocid, negiraju ta zlodjela. Pitam se da li će se ikad na ovim prostorima prihvatiti istina˝, izjavio je Hakija Smajlović, sekretar Udruženja porodica nestalih sa opštine Zvornik.

Sa područja Zvornika od 8. aprila 1992. pa do pada Srebrenice u julu 1995. godine ubijeno je 1.550 Bošnjaka, a Smajlović navodi da je najveći broj njih stradao upravo prvih dana rata. Identificirano ih je 1.138, a u Memorijalnom centru Gornja Kalesija ukopano je 747 žrtava. Ubijani su, priča Smajlović, žene, djeca, muškarci, čak i gluhe osobe koje nisu ni čule dolazak svojih ubica.

Muharem Sinanović iz Jošanice kaže da je od haškog suda očekivao pravdu.

˝Živimo u manjem bh. entitetu i kod nas nije vraćen ni jezik, ni imovina, a pasoše čekamo po četiri mjeseca, dok nenu sa šamijom maltretiraju na pijaci. Zločinci su stručnjaci za sakrivanje tragova, jer su jedan skelet prenosili u pet grobnica. Vjerujem da je sud nepristrasan i da je morao postupiti po dokazima. E, sad, što dokaza nije bilo, to je druga stvar˝, navodi Sinanović, dodajući da je očekivao pravdu.

Sinanović je bio jedan od osloboditelja zloglasnog logora u Liplju, gdje su, kako je ispričao, “Beli orlovi”, poznati i kao šešeljevci, zatočili 450 civila. Bio je to prvi i jedini oslobođeni logor u Bosni i Hercegovini, kojeg su slabo naoružani muškarci, koji su se skrivali od zločinaca po zvorničkim šumama, uspjeli osloboditi 31. maja 1992. godine. Stravični prizori koje su tada tamo zatekli, prisjeća se Sinanović, nepojmljivi su ljudskom umu.

Hajrudin Okanović, također iz Liplja, kaže da su u logoru, između ostalih, zatekli ranjenog oca i kćerku, koji su ležali u uglu jedne prostorije.

˝Kćerka je imala 13 godina i bila je ranjena u glavu, tako da joj se vidio mozak, a njen otac teško je ranjen u stomak. Nije bilo medicinara ni doktora, a nene koje su se tamo zatekle, posipale su njihove rane kukuruznim brašnom. Oni umiru, a otac tješi kćerku i govori joj da će ona preživjeti, dok ona tješi njega˝, ispričao je Okanović, koji ni do danas nije pronašao svog oca koji je odveden iz kuće, a njegovoj je majci rečeno da su ga odveli “Beli orlovi”.

Kada je saslušao presudu i čuo da je Šešelj oslobođen, Okanović je rekao da je vrlo potresen, te da propadaju samo žrtve koje pričaju o zlodjelima koja su preživjeli.

˝Sada sam siguran da oca nikad neću naći˝, izjavio je Okanović. (Tuzlanski.ba)