Nedjelja, 26. Juna 2022.
Tuzlanski.ba logo

Preživjela žena “žive lomače”: Milan Lukić je rekao vrijeme je da ovo zapalimo

Preuzmite sliku

Navršava se 30 godina od stravičnih zločina u Višegradu “živih lomača” u kući Mehe Aljića na Bikavu, i kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulicu.

Živo je spaljeno više od 120 civila, žena, staraca, djece. Zločinima je komandovao haški osuđenik na doživotni zatvor Milan Lukić. U Višegradu je od ‘92. do ‘95. vođena jedna od najagresivnijih kampanja etničkog čišćenja, tokom koje su ubijene hiljade Bošnjaka. 30 godina nakon, na mostu Mehmed-paše Sokolovića, 3000 ruža, za 3000 ubijenih Bošnjaka, piše N1.

“Trenutno stojimo na mjestu gdje su se strašni zločini desili, gdje su ubijali djecu, žene, bacali ljude žive, invalide u invalidskim kolicima. Inače, Višegrad je općina u RS gdje je najviše ubijeno djece, 44, 428 žena”, rekla je Hida Kasapović.

Na Mostu je i ove godine Esad Tufekčić. ‘92. je pobjegao u šumu kako bi se spasio, jer su, kaže, danima odvodili muškarce koji se nisu vraćali. Gledao je iz daljine, sjeća se Esad, kako na Bikavcu gori kuća. Nije slutio kako su u njoj supruga, njegovo dvoje djece.

“Da zločin bude još veći, oni koji su naredili da se poubijaju na taj način, popale, isti ti su naredili da se uklone ostaci naših najmilijih. Tako ni poslije 30 godina nismo uspjeli doći do njihovih ostataka, nismo našli ni najmanju koščicu da kažemo evo ovdje smo ih ukopali. Apelujem na one koji znaju, koji mogu pomoći, da olakšaju i sebi i nama, da nam kažu gdje su ostaci, da ih dostojno ukopamo, to mi je jedina želja”, istakao je Esad Tufekčić.

Kuća Mehe Aljića nije bila pakao samo za porodicu Esada Tufekčića, nego desetine žena, djece, staraca. Njih više od 70. Zločin na Bikavcu počinjen je 27. juna, pod “komandom” haških osuđenika Milana i Sredoja Lukića. Uz teške opekotine, iz kuće se uspjela spasiti samo jedna žena.

Na kući Mehe Aljića nalazi se i spomenik Zehri Turjačanin, jedinoj preživjeloj koja je svjedočila u Hagu kazavši kako su prvo počeli pucati, potom bacati ručne bombe, a onda i prah od kojeg su se zarobljeni počeli gušiti. Zehra Turjačanin je potom posvjedočila kako je čula školskog druga svoga brata, Milana Lukića da kaže – vrijeme je da ovo zapalimo.

“Ona je ovdje bila blizu, oni su ova vrata s ove garaže dovukli i prislonili ovamo, tako je ona ispričala u Međeđu kad je došla. Ona je probala da izađe nekako je ta vrata, donji kraj odgurnula i ona se izvukla, ona je gorjela, a oni su tu ležali u livadi, tako je ona pričala, ona je otišla, niko nije za njom krenuo, kad su vidjeli da gori, mislili da neće preživjeti”, prisjetila se Derviša Aljić , vlasnica kuće na Bikavcu

Priča vlasnica kuće na Bikavcu, Derviša Aljić, čiji su članovi porodice također ovdje živi spaljeni. Zehra danas živi u Francuskoj, Derviša i Meho Aljić u Austriji. Nikada se, kaže Meho, ne bi u ovu kuću vratili.

“Nikad nema tih para da bih ja u ovoj kući više ikad prenoćio, samo mi je eto drago da ima ovo ovdje da se bar obilježava, ali bih volio da se to radi na dan kada se desilo, 27. juna”, kazao je Meho Aljić, vlasnik kuće na Bikavcu.

Istu sudbinu par sedmica ranije doživjelo je više od 60 civila u Pionirskoj ulici. Milan Lukić ih je pod izgovorom “deportacije” u Kladanj, okupio u kući Adema Omeragića. Živi su spaljeni. Među njima beba od dva dana. Iz porodice Kurspahić ubijeno je 39ero. Ramo Kurspahić, iako u invalidskim kolicima, svake godine je u Pionirskoj.

“Šušnjar je procesuiran i Lukići, ima ih još trojica i oni će biti, nadam se, ovih dana se radi na tome da se i oni procesuiraju, pronašli su ih, jednog u Beogradu prije tri dana, uhapšen je pa će ga isporučiti, a još jedan je negdje oko Novog Sada, krije se promijenio ime i prezime i sve, pa i Šušnjar je bio u Francuskoj promijenio ime i prezime pa su ga uhvatili i ove će”, rekao je Ramo Kurspahić.

U predugačkoj i prežalosnoj historiji ljudske bijede i nečovječnosti čovjeka prema čovjeku, paljevine u Pionirskoj ulici i na Bikavcu moraju zauzeti visoko mjesto, ocjena je bila sudija Haškog tribunala. Za zločine protiv čovječnosti na području Višegrada brojni su presuđeni na više od 240 godina zatvora, Milan Lukić na doživotnu kaznu. Porodice ubijenih i dalje mole za informacije o posrmtnim ostacima, no, mnogi i 30 godina nakon, šute.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje