Srijeda, 17. Aprila 2024.
Tuzlanski.ba logo

Preminula Fatima Husejnović: Srebrenička heroina koja je zarobila francuskog generala Morillona

Preuzmite sliku

Pokretačica je procesa traženja nestalih u Srebrenici i osnivanja Memorijalnog centra u Srebrenici. Bila je članica SABNOR-a i cijeli život se borila protiv fašizma, za prava ljudi, za jednakost.

U Sarajevu je danas u 78. godini života preminula Srebreničanka Fatima Husejnović. Bila je osnivačica prvog ratnog aktiva žena u Bosni i Hercegovini, žena koja je 1993. godine u Srebrenici zarobila francuskog generala Philippea Morillona tražeći da proglasi Srebrenicu slobodnom zonom kako bi u prenapučeni grad počeli stizati lijekovi i hrana.

Pokretačica je procesa traženja nestalih u Srebrenici i osnivanja Memorijalnog centra u Srebrenici. Bila je članica SABNOR-a i cijeli život se borila protiv fašizma, za prava ljudi, za jednakost.

Fatima Husejnović je u genocidu u Srebrenici izgubila supruga i brojne članove porodice.

Dženaza je u petak nakon džuma-namaza ispred Čarsijske džamije u Srebrenici, a ukop na mezarju Komarćevo.

Zaustavljanje Morrilona bilo spontana akcija 

Fatima Husejnović se u razgovoru za DW prisjetila kako je Srebrenica bila u beznadežnoj situaciji.

“Nismo imali vode, struje, ni hrane. Svakodnevno smo bili granatirani iz Srbije, ljudi su umirali.” Kazala je da je tog dana imala jaku glavobolju i pošla je do bolnice. „Ali kada sam čula da je Morillon u Srebrenici, morala sam nešto učiniti. Pred poštom je stajao parkiran transporter. Na um mi je pala ideja da generalu ne damo otići iz grada i da nas tako UN zaštiti. A glavobolja je odmah prestala”, pričala je Fatima o tome kako je „zarobila“ generala.

“U blizini je stanovala jedna članica Aktiva žena. Utrčala sam u njenu zgradu i kazala da „hitno iz toga kvarta mobiliše sve žene i djecu”, da dođu pred poštu i stanu ispred transportera”, kazala je tada Fatima.

Govorila je djeci, koja su bila ispred zgrada, da idu od stana do stana i svim ženama i djeci kažu da moraju ići pred poštu gdje se nalazio generalov transporter. Otišla je, otkrila je, i do škole u koju su pristizale umorne i gladne izbjeglice iz Konjević polja i Cerske. „Na brzinu sam im rekla da, ako mogu, da žene i djeca trebaju ići pred poštu jer moramo zarobiti Morillona. Muškarci su odmah rekli da oni ostaju tu da čuvaju ono što su donijeli sa sobom, a žene i djeca da idu pred poštu.” Fatima je kazala kako se za pola sata okupilo nekoliko hiljada žena sa malom djecom i nešto muškaraca.

“Otišla sam kući, nedaleko od pošte i na papiru ispisala transparente sa tekstom: ‘Spasi nas, umiremo!’, i slično. Vratila sam se pred poštu, a Morillon je u međuvremenu izašao sa sastanka. Na brzinu smo podijelile transparente, a parole mu je preveo prevodilac.” Gledao je, slušao šta uzvikuju te sišao sa transportera i vratio se u poštu”, prisjetila se Fatima koja je zatim krenula za njim. Tu ju je u holu dočekao Hamdija Fejzić koji joj je rekao da je „dobro da si tu, ponovo ćemo održati sastanak sa Morillonom i ti mu trebaš postaviti neke uslove”.

Fatima je pričala kako je u sali za sastanke vladao muk i niko ništa nije govorio. Njoj su se usta osušila, nestalo joj glasa i jedva je iznijela uslove kojima su tražili „obustavu vatre na Srebrenicu, evakuaciju teško bolesnih i ranjenih kojih je bila puna bolnica, zatim vazdušni koridor za Srebrenicu i dostavu hrane i lijekova.”

Sastanak je kratko trajao, „i kad smo izašli iz sale, Morillon mi je rekao da sada treba ići u Sarajevo da svojim pretpostavljenima mora podnijeti izvještaj. Ja sam mu rekla da izvještaj može podnijeti odavde iz pošte, pokazavši mu rukom vrata radio stanice dva metra od nas, a on mora ostati u Srebrenici dok ne ispuni sve zahtjeve koje sam iznijela”.

Poručio da je “Srebrenica pod zaštitom UN-a”

Nakon tog sastanka Morillon je odlučio da ostane i onda je uslijedio poznati govor sa prozora pošte, u kojem je obećao da je „Srebrenica pod zaštitom UN-a“. „Jedno veče je pokušao pobjeći na sporedni izlaz, ali su ga žene spriječile, jer je Aktiv žena u međuvremenu organizovao danonoćnu stražu ispred pošte“, kazala je za DW Fatima i dodala da je ostao dvije sedmice i više nije pokušavao pobjeći.

“Kad smo se uvjerili da neće bježati, išao je i na teren. Ali Srebrenica je bez obzira na njegovo prisustvo i dalje granatirana, pa i pošta u kojoj je boravio sa svojom ekipom. Išao je na Jezero Perućac i uvjerio se da Srebrenicu granatiraju iz Srbije. Poslije je išao u Beograd na sastanak sa predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem i vratio se, nakon čega je prestalo bombardovanje iz Srbije. Djeca su ga dočekala sa transparentima zahvalnice. Htjeli smo mu pokloniti cvijeće, ali nije bilo ničeg jer je narod i od toga spremao hranu. Nacrtali smo cvijeće na papiru i poklonili mu”, prisjeća se detaljno Fatima Husejnović.

Philippe Morillon 17 godina kasnije, 2010. godine kao penzioner dolazi u Srebrenicu da bi se u Memorijalnom centru Potočari poklonio žrtvama i, kako je kazao, izvinio za ono što se desilo 27 mjeseci poslije njegovog odlaska. Žene iz više udruženja žrtava genocida su prema njemu bile veoma radikalne uzvikujući da je nepoželjan u Potočarima i bukvalno je otjeran iz Srebrenice.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje