Prema statistici Svjetske zdravstvene organizacije Bosna i Hercegovina je peta u svijetu po smrtnosti od onečišćenja zraka. Kada je u pitanju stopa plućnih bolesti, BiH je i tu u samom vrhu.

Ove godine situacija u Sarajevu je bila toliko kritična da su gradske vlasti bile izdale mjeru zabrane vožnje po sistemu par-nepar (koja je se pokazala potpunim promašajem). Ništa bolja situacija nije bila ni u Tuzli koja je redovno u ‘crvenom’.

Ipak, kada je u pitanju onečišćenje zraka apsolutni pobjednik je  Zenica. Grad je s godinama postao simbol smoga, magle i prašine, a sve je to nagnalo reportere uglednog The Guardiana da otputuju u srce BiH i sami provjere kako se građani Zenice guše u crnim oblacima.

Priča, piše Guardian, datira iz bivše Jugoslavije kada je u Zenici nikla velika čeličana koja je u svoje zlatno doba zapošljavala čak 22.000 ljudi. Rat je, naravno, sve uništio, a nadu u bolje sutra građanima dao je svjetski gigant ArcelorMittal koji je 2004. godine kupio čeličanu.

Na početku su obećanja bila ogromna, od zapošljavanja, pa do značajnih poboljšanja u vezi sa zagađenjem zraka. Prošlo je više od 12 godina od tog obećanja indijskog milijardera Laksmija Mittala, a rezultat svega toga je jedno veliko – ništa.

Čeličana zapošljava tek 2.200 radnika koji rade u teškim uslovima, a trovanje ostalih građana se nastavlja… Firma, kako piše Guardian, radi bez važećih dozvola, ispuštanje štetnih plinova u zrak je enormno, a problem je što im baš niko ništa ne može. Kad se neko usudi nešto i spomenuti, oni zaprijete odlaskom iz Bosne i tu svaka priča završava. Riječ je, naime, o jednom od najvećih poslijeratnih investitora u BH privredu.

Guardianovi reporteri iz prve ruke uvjerili su se u sav horor Zenice. Posjetili su penzionerku Šahizu Šehić čija kuća je vrlo blizu zloglasne čeličane.

“Zimi se ništa ne vidi. Evo, bacite pogled sada, iznad kuće je samo crni dim… Ponekad je sve puno prašine, ne biste vjerovali koliko je ima! Ostane na cipelama, uđe u kuću, ne možete se je riješiti… Ma strašno”  rekla je Šahiza koja u vrtu ima stabla jabuka i krušaka. Naravno, sve je u prašini.

Ništa bolja situacija nije ni kod komšije Smaila Sivića.

“Nekad sam sa suprugom znao sjesti u svoje dvorište i ispijati kafu. Danas je to nemoguće, nakon deset minuta dođe vam slabo. Sve je crno, teško se diše. Kao da vas je neko zatrpao crnim paprom. Sve ovo nas polagano ubija”.

Lokalno stanovništvo uvjereno je da zagađeni zrak uzrokuje bolesti. Šahiza Šehić, ali i njen suprug, boluju od raka. Većina njihovih komšija imaju slične zdravstvene probleme.

–Rak pluća, rak dojke, rak gušterače. Sve imamo. Gotovo svaka kuća ima nekoga ko boluje od raka. Realno, to se prije nije događalo.

Novinare The Guardiana ugostio je i Samir Lemeš iz udruženja Eko Forum Zenica. Prošle godine umro mu je otac, a sada je Samir u strahu za budućnost svoje djece.

“Svake zime kašljemo, kišemo, borimo se s gripom, raznim zdravstvenim problemima… Za sve je krivo zagađenje, to vam garantiram ” rekao je Lemeš koji je danas i predsjednik Udruženja.

Prije dvije godine Eko forum je čak i podnio krivičnu prijavu protiv ArcelorMittala i lokalnih vlasti.

“Pogoni kompanije ArcelorMittal rade bez okolišnih dozvola i bez kontrole. Pokušali smo učestvovati u postupku obnove dozvola, ali naši prijedlozi su odbačeni”  kazao je Samir Lemeš koji je na jednostavan način objasnio trenutnu situaciju.”Ovo je situacija u kojoj je jedna kompanija snažnija od države. Kada ih malo pritisnu, oni kažu da odlaze i da će 2.000 ljudi ostati bez posla. Problem je što vlasti stvarno vjeruju da će te prijetnje i ispuniti.”

Profesor Smail Durmišević iz Instituta za javno zdravstvo cijelu karijeru proveo je u proučavanju onečišćenja zraka u Zenici i vjeruje da je nivo ispuštenog sumporova dioksida izuzetno opasna.

“Bez političke volje i novca nemoguće je napraviti neku detaljnu studiju o vezi zeničkog zraka i bolesti kao što je rak. Ovdje nikoga nije briga ni za što!”, kaže.

Iz ArcelorMittala Guardianu su prokomentirali tužbe s kojima su suočeni u Zenici.

“Ako ijedan od tih slučajeva dođe do faze suđenja, žestoko ćemo se braniti, na našoj su strani snažne činjenice”, rekao je glasnogovornik kompanije.

“Veoma smo ponosni na naša ulaganja u ekološka poboljšanja naših pogona. Investirali smo 45 miliona eura u tu svrhu otkad smo preuzeli čeličanu u Zenici, a do kraja 2018. instalirat ćemo i novi filtracijski sistem”, dodao je glasnogovornik.

Osvrćući se na povećan broj oboljelih od karcinoma, glasnogovornik je rekao da se nažalost diljem svijeta događa prava pošast raznih oblika raka.

“Radimo što možemo kako bismo reducirali emisiju štetnih plinova, ali mi sami ne možemo spriječiti širenje karcinoma” kaže glasnogovornik.

Demantirao je i tvrdnje da kompanija prijeti napuštanjem BiH te je ponovio da čeličana radi u skladu s najvišim standardima koje propisuje Evropska unija.

U međuvremenu, mladi masovno bježe iz grada. Neki zbog posla, a neki zbog čistog grada. Među njima je i Kanita Bilić, inače talentirana atletičarka. Spakirala je stvari i otišla u Njemačku.”Želim zarađivati od trčanja. A sad mi recite, kako je to moguće u Zenici? Nikako! Zatrčim se i ne mogu više disati. Nekad me boli u prsima.”

Dva mjeseca nakon odlaska Bilić je već osvajala prve zlatne medalje za atletsku ekipu Stuttgarta. “Nadam se da ću jednog dana trčati u Zenici. I disati!” rekla je.