Petak, 22. Februar 2019.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Pluća se čiste na planinama, a ne društvenim mrežama

Bježite iz smoga na Bjelašnicu, Igman, Jahorinu…a ne u tržne centre i na društvene mreže.

Nekada je djeci snijeg budio radost, jer ih je tjerao da izađu na čisti zrak, danas i nije baš tako. Bio je razlog za ludovanje, druženje, zabavljanje, pa i bježanje od zatvorenih prostora i roditelja.

Sada, kada i odu na planinu, više je to zbog selfija, a ne zbog zdravog duha i takmičenja. Nekako, ne znaju vremenski da se pogube u sankanju, skijanju. Što je šteta, jer ih to duhovno ubija.

Roditelji su ti koji ih trebaju što više podsticati na zimske aktivnosti, kako bi ih spasili od zamke i tehnologije. Jer, ne živi se od lajkova i komentara, to ne pročišćava pluća. Zato, bježite u planine, što dalje od tržnih centara, radujte se valjanju, sankanju. Jer, zima je čarolija, čist zrak je taj koji vam osigurava duži i zdraviji život. Bježite u planine, obucite tople džempere, skafandere, kape, čizme, kape, šalove, jer tamo, nema zime. Grudvajte se, padajte, improvizujte, uživajte!

Razbolit ćete se, od zatvorenog prostora

Život je i u kotrljanju, klijanju, obnavljanju, a, ne u sjedenju. Ledeni zrak je koristan, prija zdravim mislima, jer oslobađa od napetosti i stresa. Nećete se razboliti od hladnoće, već od zatvorenog prostora. Zbog njega, možete postati grozničavi bolesnik, ako ne steknete imunitet. Od sjedenja, buljenja u ekran, nema ništa, suština je u kretanju, trčanju, ono je to koje ubrzava disanje. Planina je radost i za krvotok i živčani sustav, ona je ta koja socijalizuje, jer omogućuje i novo, živo upoznavanje. Zima, srcu može da prija, jer se hladnoćom razbudite, otrijeznite. Od smoga, možete da umrete, kao i od zatvorenog prostora. Zato, idite na Bjelašnicu, Igman, Vlašić, Jahorinu… Jurite u susret, ne samo Snjegoviću, već i mogućoj, neočekivanoj simpatiji. Bježite, sa osmijehom, što dalje od hejtera. Osjetite fantaziju, u tom udaljavanju, energiju koja samo podstiče vedrinu i življenje.

Naučite od starijih, šta je liguranje

Nekada, su se vještine sticale improvizacijom i iskustvom. Tada nije bilo reklamiranja, putem društvenih mreža, nije ni bilo sms-ova, ali je bilo uživanja u zimskim radostima. Niko nije ni mogao biti depresivan, pa čak i kada nije puno imao. Tadašnja djeca, ni pred opasnošću nisu oklijevala. Jednoj zimskoj igri su se uvijek iznova radovala, “liguranju”. U njoj, svako je pokazivao svoje sposobnosti, jer sa ligurama trebalo je znati upravljati. Ko je u ovoj igri bio brz, bio je poštovan. Popularnost, je tada bila nevažna, sreća je bila najvažnija. Kada se liguralo, i na glad bi se zaboravilo. Liguraši su znali proći u brzini ispod kamiona, ispod uskog prostora prepreke od bodljikave žice. Padali su, ali su živjeli, jer nisu odustajali. Mogle su se i od liguranja napraviti promidžbene kampanje, ali gušt je bio u igranju, takmičenju, a ne u zarađivanju. Nikome zbog ludorije, nije trebalo osiguranje. Moć je bila u jurenju po Širokači, Bistriku, Bjelavama, Mejtašu, Džidžikovcu, Vratniku… Za bijeg od kuće, nije bilo potrebno oklijevanje, jer izgovor je bilo liguranje.

Zbog umješnosti, određeni su sticali pohvale u svojim mahalama. Njima, tada nije bio bitan tisak, već radost uličnog življenja. Možda nisu bili likovi sa naslovnice, nije ih ni bilo u medijima, ali sebi su bili važni, kao i prijateljima. Ono, što bi trebale da urade ove mlađe generacije, jeste, da uz pomoć roditelja, baka i deka, vrate slavu tom čarobnom liguranju. Jer, tradiciji nekadašnjeg zimskog igranja i ludovanja, treba renesansa, obnova. To bi i strancima, bilo simpatično. Dobro, je što se na Trebeviću, održava iz ćejfa i ove godine u februaru liguranje. Ali, moramo se potruditi zbog zabave, da ovoj staroj zimskoj ludoriji, vratimo publicitet. Za nju treba akcija. Lako je i realizovati, nije skupa, ima šume i drveta. Treba nam i dječijih napravljenih staza, treba nam graje.

Ni, mi stariji, od silnih auta, nemamo mjesta za kretanje, a kamoli djeca za zimske ulične čarolije. I ne čudite se što zbog auta imate toliko zagađenja. Zamislite, vi koji ste stariji, gdje biste sada, po mahalama ligurali? Nigdje, jer nema slobodnog prostora. Morate tražiti, obližnje brdo, ako i ono nije već zaboravljeno.

Djeco, dok ima snijega, izađite napolje, ne gnjavite roditelje! Probudite se, zove vas čisti zrak i prijateljica planina. Osmislite, neke svoje nove igre, vratite duh, ili barem pokušajte onaj iz 1984. godine. Vratite, zašto da ne i glamur zaboravljenom liguranju. Moćno je biti na čistom planinskom zraku, jer poboljšava koncentaciju i pamćenje. Lijek je protiv dosade i depresije. Aktivnošću i sportovima, bježite što dalje od tržnih centara i virtuelnih nasilnika. Ne živi se duže od lajka, već od čistog zraka. (Hatidža Dedović | AJB)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje