Kako bi se realizovali pojedini projekti u našoj zemlji nije potreban samo novac. Potrebna je, naime, i takva procedura koja bi trebala rezultirati znatno bržim realizovanjem projekata, pogotovo onih koji se izravno odnose na životne uslove građana. Potvrđuje to i primjer iz Glamoča.

Ovo je kuća Milice Ivić. Gradi se sredstvima iz Regionalnog stambenog programa, koji se počeo realizovati davne 2011. godine. No, iako je od tada prošlo mnogo godina, kuća je dobila samo “gole” zidove. Ni radovi na krovu još nisu u potpunosti završeni.

– Onda smo imali samo sina, a sada imamo sina koji ima 12 godina i kćerkicu koja je napunila četiri godine – rekla je Milica.

Čekajući da konačno dobije vlastiti krov nad glavom, ona ne skriva mogućnost da bi se njena porodica mogla i dodatno povećati. No, nažalost, u istoj situaciji kao Milica nalazi se još 50-tak izbjeglih i raseljenih porodica u Glamoču, koji su, zahvaljujući Regionalnom stambenom programu trebali davno imati riješeno stambeno pitanje.

– Projekat je započet 2012. godine. Međutim sporo je tekao sam odabir korisnika. Opština Glamoč je imala i tu nesreću da je ponavljan tender. Objavljivan je 2016. godine, pa je ponavljan. Pa je opet obnavljan. Prošle godine izabran izvođač – kazao je za BHRT Boris Lukajić, voditelj službe za obnovu i razvoj Općine Glamoč.

Ali, i nakon što je izvođač radova uveden u posao krajem septembra prošle godine, obnova se ne odvija planiranom dinamikom.

– Mislim da se približava i kraj ugovornog roka. Međutim, koliko sam ja upoznat u razgovoru sa izvođačima, problem je nedostatak radne snage – dodao je Lukajić.

Onima koji godinama čekaju da riješe svoj stambeni problem u Glamoču, ništa drugo nije preostalo nego da se i dalje nadaju kako će ono što im je davnih dana bilo obećano jednog dana biti i izvršeno. Samo je, naravno, pitanje kada će doći taj dan koga tako dugo čekaju. (BHRT)