Petak, 29. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Orić poručio: Ja ne mogu proučiti fatihu u Potočarima, a ratni zločinci gostuju po Sarajevu

Preuzmite sliku

Ratni komandant Srebrenice Naser Orić ni ove godine neće moći da u Potočarima prisustvuje dženazi žrtvama genocida u Srebrenici i srednjem Podrinju.

Orić u razgovoru za INS kaže da je ogorčen zbog toga, jer ga više od dvije decenije proganjaju samo zbog toga što je branio svoje sugrađane, svoj narod i svoj grad.

“Tužno je da mi se to što sam išao na dženazu u svoje Potočare, na kraju, obilo o glavu. To je bio eho. Kad sam krenuo u rodnu grudu, odmah su krenuli s difuznim potjernicama. Od tada se vodi proces procese protiv mene. A bili su stali. To vam je, što bi rekli pravnici, doživotno socijaliziranje. Navodno me «socijaliziraju», da ja shvatim da nikada ne mogu otići u taj svoj rodni kraj. Ako su htjeli, što me se nisu osudili pa da kažu da sam ratni zločinac, da ne mogu hodati svijetom. Međutim, ja koji sam oslobođen u Hagu ne mogu da odem na svoju rodnu grudu, da se poklonim svoji saborcima, žrtvama genocida, da svojoj familiji proučim Fatihu, a, serbez, uz dužno poštovanje svim televizijskim kućama, dolaze presuđeni ratni zločinci da gostuju na emisijama u Sarajevu. To je za mene poražavajuće”, kaže Orić.

“Hvala svakom Srbinu koji prizna da je bio genocid, ali što se tiče Akademije (Srpska akademija nauka i umetnosti, op.a.), to je jasna stvar. Ne treba da nas iznenađuje. Oni neka žive u svom svijetu, mi ćemo u svom. Što je najvažnija činjenica, međunarodna zajednica, odnosno Tribunal u Hagu su kazali da se desio genocid. Na čast onima koji su ga počinili, da li će prihvatiti ili ne. Da su htjeli da budu ljudi, da shvate razlike, ne bi činili genocid. Ali, u tom narodu ima dosta ljudi koji znaju da se desio genocid, ali ne smiju javno da izađu i kažu zbog sredine u kojoj žive. Nekad nismo imali nijednog Srbina koji bi došao u Potočare da kaže da se desio genocid u srednjem Podrinju. Danas to govore Nenad Čanak, pa Saša Janković, za kojeg tvrde da mi je navodno tokom rata uzeo dokumente i da me jurio po Srebrenici, što, naravno, nije tačno”, navodi Orić.

“U Federaciji BiH živim na silu, jer se ne mogu vratiti tamo odakle sam. Živi sam svjedok koliko ljudi u FBiH iskreno doživljavaju Srebrenicu, koliko pokušavaju da pomognu. Sve dok mi Bošnjaci u Srebrenici ne budemo uspostavili jedinstvo između sebe, ne mogu nam pomoći ni međunarodna zajednica, niti bilo ko je drugi. To je ključna stvar. Da mi Bošnjaci sjednemo, da se pogledao u oči i da kažemo: «Ljudi šta mi želimo!?». Tek onda možemo tražiti pomoć od ostalih. Mi smo nadigli cjelu planetu za Srebrenicu, a naši političari za 20 godina nisu vratili ni 1.500 ljudi. Ni 1.500 se nije vratilo u Srebrenicu! O čemu pričamo!?”, komentira Orić, te u svom stilu nastavlja:

“Pričamo o pomoći… Kad smo trebali glasati za Srebrenicu, posvađali se između sebe. Onaj vuče na svoju stranu, onaj na svoju, a ja i moji saborci trebamo da govorimo da se glasa… Uslijed tih svađa dobili smo rezultat da nam je Srbin na čelu Srebrenice. Niko nam nije kriv. Ovdje su ljudi koji se bave politikom, koji su tamo u općinskim organima, oni su napravili sami sebi zvrčku. Pokušali smo iskoristiti svoj autoritet da prikupimo što više ljudi, glasova, ali zbog tih sujetnih ispada dobili smo rezultat koji imamo. Da sad zadeveramo kompletnu planetu, nema koristi… Zašto mi ne možemo da se dozovemo sami, da vidimo šta je do nas.”

Orić je na kraju razgovora istakao kako je ključni problem Bošnjaka u Srebrenici njihov razdor te i manjak jedinstva nakon rata. (Tuzlanski.ba)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje