Povodom posljednjih dešavanja u vezi sa štrajkom i mirnim protestnim skupom Strukovnog sindikata doktora medicine i stomatologije Tuzlanskog kantona gdje su podršku dobili od kolega iz drugih gradova širom BiH, dr. Jasmin Dorić iz Srebrenika otvorio je dušu i napisao dirljivo pismo upućeno javnosti.

Pismo u nastavku prenosimo u cijelosti:

Sjećam se kao da je juče bilo: Stari kauč pun kopiranih knjiga što sitnije dva na jedan da bude što manje para, jer za jednu knjigu je trebalo izdvojiti 50 KM i to kopiranu moj beže. Kako da tražim od roditelja koji nemaju ni sebi?

Kako da kažem da moram kupiti novi praktikum? Svi misle da sam lud kad im pokažem da za jedan predmet imam naučite (ne samo pročitati ) 5 knjiga. Svi misle da sam lud što putujem po 80 kilometara dnevno zbog fakulteta koji traje 6 godina. – Šta ti je bolan ode ti mladost? Svi misle da sam lud što učim 10 sati dnevno. Poludit ćeš, tako je Ibro Nurkanov poludio, eno sad hoda po putu. Svi misle da je lahko završiti medicinu. Svi misle moj Hipokrate da je zakletva jedino što ostaje trajno u životu, a kunu te na svakom koraku.

Svi misle, a ne misle. Misle ja obukao bijeli mantil i šepurim se po parama. Kažu zavalili se u kredite, pa misliš da sam ja robot, da nemam porodicu, kuću, život? Misliš sve te knjige ostaju u glavi da traju vječno, da medicina se ne razvija više? Misliš da je specijalista išao samo 6 godina u školu?

Misliš medicina je predmet tvog zezanja? Misliš ti si sam na svijetu, moj ahbabu? Mislio sam ništa ne napisati o ovom štrajku, a onda sam pročitao komentare javnosti, naših dragih sugrađana. Zaplakao sam. Ne zbog vas što ste me povrijedili, već zbog toga što sam ostao ovdje da bih vas liječio, da bih vam pomogao, jer nama više ni hiljadu zakletvi, ni hiljadu Božijih opomena ne pomaže. Mislio sam da smo samo zatucani medicinski, ali ne, mi smo prevazišli dno, mi smo zatucani cjelokupno od duše do mozga.

Zar je bilo vrijedno boriti se sve ove godine, da bi ti na kraju tvoji ljudi rekli da ne vrijedimo ni onoga što dobijamo. Ne vidimo dalje od nosa. Tako lahko manipulišu sa nama, bace vam kost oko koje se svađate, a zaboravili ste da su vam pojeli sve ono što ste imali i što vam pripada. Ako smo vam mi (doktori) najveći problem, evo ja se odričem diplome, evo ja prvi idem u Uzbekistan. Okrenite se oko sebe, pogledajte u ogledalo, u svoj pasoš, u svoj novčanik, u svoju ulicu, u svoj grad , u svoje općinsko vijeće, u svoju dragu vladu.

Pogledajte dobro, jesmo li mi i zbog toga jedini krivci? Jesmo li mi podigli cijene goriva, cijene hrane, cijene struje ili smanjili plate, otjerali vam djecu izvan države? Jesmo li pobjegli kad smo vam najviše trebali? Mislite li da smo mi odredili sistem zdravstva, naručivanje, plaćanje, liste lijekova, istrošenu opremu, manjak vremena, kadrova? Zar ne vidite da smo i mi pijuni onih na vlast? Ne smijem se osmijehnuti nijednom čovjeku, odmah sam njegova stranka.

Mislite li da mi ne želimo bolje zdravstvo za svoje roditelje, djecu i komšije? Mislite li da mi ne volimo svoj posao?

Ja ne volim ono što me sputava na poslu, ono što mi ubija motivaciju, etiku i ZAKLETVU onu famoznu koju izgovori na dodjeli diplome. Sputavaju nas ucjenama, ponižavanjem, ograničavanjem, forsiranjem i vođenjem nakaradne politike gdje su na vrhu oni koji ne bi trebali biti ni na dnu. Razmislite malo : Oni koji kroje ovu državu punu nepotizma, korupcije, mita i kriminala imaju 5 puta veću platu od doktora. Razmislite malo je li to na fer osnovi.

Svi smo pametni na facebooku, u ispoljavanju svoje negativne energije koja se kumulira godinama na doktore. Jesmo li baš mi ti koji smo vam upropastili život? Mi koji plaćamo zdravstvo, a ne idemo ni na screeninge, ni na preglede od nedostatka vremena, mi koji gradimo zdravstvo, a ne pitamo se ništa, mi koji potežemo najdeblji kraj, a nismo ni odredili početak, mi koji ispravljamo krivu Drinu, a nismo joj ni prišli, mi na koje se svaljuje sva odgovornost i obaveza, a ništa ne odlučujemo, mi koje jedino kažnjavaju dok vama oči mazaju političkim, mudrim maskiranjem realnosti.

Do kada ćemo biti ovce za novce? Ovce za izbore. Svaku noć čitam nove knjige, učim nove stvari, razmišljam o svojim pacijentima, živim sa njima 8h dnevno, proživljavam sve, jer to je ono zbog čega sam izabrao taj poziv. Medicina je kontinuitet, zajedničko sudjelovanje, preveniranje, a tek onda liječenje, ali ne, mi vidimo samo loše stvari, mi tražimo čarobni lijek, čarobni štapić onda kad bude 5 do 12. Bili smo tu kad si se rodio, kad su ti rodili, kad su te vodili, kad su te tukli, kad su te vukli i bićemo tu uvijek, ali ti ne možeš biti sa nama sada kad nam je najpotrebnije.

Više nisu u pitanju ni novac, ni bolji uslovi rada koji bi i vama odgovarali, sad je u pitanju čast i dostojanstvo. Uskoro ćete kao što sami kažete da se liječite privatno, jer uništiše ovo malo zdravstva što imamo.

Uskoro ćete ići u Njemačku za doktorima ako budete imali novca za kartu. Ne možete da nas saslušate bez predrasuda, a predizborne i izborne laži slušate godinama. Mi vas slušamo i kad nam rušite autoritet, integritet i vrijeđate nas samo zato što ste pročitali nekoliko stvari na internetu. Moram da vas razočarem, te stvari na internetu pišu ljudi sa osnovnim obrazovanjem koji zahvaljujući vašim besposličarenjem zgrću ogromnu lovu preko internet zarade. Te čula-kazala stvari su vam osnova za nebuloze koje iznosite u komentarima.

Evo ja INTERNET doktorima prepuštam svoj posao, ali da izliječite sve moje prijatelje sa tim vašim znanjem i metodama sa ovim uslovima rada. Evo vam sve ove pare na kojima se šepurim pa skrojite sa ovom vladom sistem zdravstva po svojoj volji, ako mislite da će vam život biti bolji. Vama je bitno da nekoga napadnete iz svoje siromašne kuće: Borce, radnike na ulici, doktore u štrajku, jer tobože gdje ćeš ovdje demokratski tražiti svoja prava, štrajkati u ovakvoj idili, ljepoti, u ovakvoj Švicarskoj. Gdje ćeš bolan ovdje mijenjati ovako uređen sistem vrijednosti?

Ne vrši promjene u ključaloj vodi, jer žabe su odavno skuhane. Oprosti mi Hipokrate što sam se zakleo za ovakve ljude. Oprosti onima koji su se zakleli pa kad su došli na vlast okrenuli leđa kolegama, a onda i narodu.

Oprosti im za one ogromne pare za svaku operaciju, za svaku iznuđenu marku mita, za svaku ružnu riječ onima sa kojima su do juče bili u istim klupama. Oprosti im Hipokrate , oni ne znaju šta je biti doktor. Ja se plašim naše budućnosti, plašim se biti bolestan, plašim se za svoju porodicu, prijatelje, pacijente, ne znam plašiš li se ti?

Okrećeš li se u grobu? Štrajkuješ li što su oskrnavili tvoju lijepu zakletvu?

Dozvoljavaju li ti da štrajkuješ? Vjerujem da ti je teško, nama je još gore dok nam prstom pred očima mašu, POSLJEDNJA KAP JE ODAVNO PRELILA ČAŠU.