Subota, 16. Oktobra 2021.
Tuzlanski.ba logo

Obrazovanje odraslih u BiH: Prekvalifikacija, dokvalifikacija nova šansa za nezaposlene

Preuzmite sliku

Promjena zanimanja je nešto s čim će se bosanskohercegovačko društvo susretati sve češće, kažu stručnjaci.

U ekonomskoj situaciji u kojoj se Bosna i Hercegovina trenutno nalazi, obrazovanje odraslih zauzima veoma važno mjesto, uzimajući u obzir činjenicu da dobro i kvalitetno obrazovanje uslovljava uspješno zapošljavanje, kako odraslih, tako i mladih osoba. Uspješno zapošljavanje podrazumijeva davanje druge, pa i treće šanse nezaposlenim, čije školovanje prati tržište rada u Bosni i Hercegovini.

Srđan Živković je 2002. godine završio srednju Mašinsku školu, smjer bravar. Kaže da mu je bilo teško naći posao u struci, s obzirom na to da Bijeljina, mjesto u kojem živi, nema razvijenu industriju.

Nakon izvjesnog vremena i rada na povremenim i manje plaćenim poslovima odlučio sam da stvar uzmem u svoje ruke i da se prekvalifikujem za zanimanje koje će mi omogućiti stabilniji prihod i planiranje moje budućnosti. Upisao sam se 2015. godine u Centar za obrazovanje odraslih u Bijeljini za zanimanje medicinski tehničar. Takođe, krenuo sam i na kurs njemačkog jezika“, kaže Živković.

Moja prekvalifikacija je trajala nešto duže od godinu dana. Praktičnu nastavu sam obavljao u bolnici ‘Sveti Vračevi’ Bijeljina. Ova prekvalifikacija je u potpunosti promijenila moj život i omogućila mi da imam sigurniju budućnost. Trenutno radim u Domu zdravlja u Bijeljini, gdje sam primljen kao pripravnik i očekujem u skorije vreme da polažem državni ispit.

  • srdan_zivkovic_na_radnom_mjestu
  • Prekvalifikacija, dokvalifikacija…

    Direktor Centra za obrazovanje odraslih Bijeljina Mladen Savić kaže da su, kada je riječ o osobama koje se žele prekvalifikovati, dokvalifikovati ili steći određeno zanimanje, iskustva različita. Starosne granice nema.

    Ukoliko govorimo o prekvalifikaciji za zanimanje medicinski tehničar, uglavnom se radi o osobama koje su mlađe životne dobi, od 20 do 35 godina i to su oni koji su najproduktivniji. Većina njih ide u paru, tj. riječ je o supružnicima ili onima koji su pred brakom. Tokom školovanja uče i neki od stranih jezika, najčešće njemački. Zemlje destinacije su Njemačka, Austrija, Švicarska, Holandija, Norveška, Danska i Švedska.

    Pored medicinskog tehničara, tražena zanimanja u inostranstvu su bravari, kuhari, konobari, električari i varioci. Za prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju najčešće se odlučuju osobe koje ne mogu da pronađu posao u svojoj struci u BiH.

    Slično govori i Demir Lokmić iz Centra za obrazovanje odraslih Travnik. Kaže da je promjena zanimanja nešto sa čim će se bh. društvo susretati sve češće. Jedni mijenjaju zanimanje radi lakšeg zaposlenja, drugi radi bolje zarade na novim poslovima.

    Ovdje valja istaći generaciju rođenu ‘70-ih godina, koja je svoje školovanje završila prije rata u BiH. Mnogi od njih se vode godinama na birou iz razloga što njihove stečene kvalifikacije i zanimanja nisu više konkurentna na tržištu rada, a godine prolaze, tako da oni ni dobno više neće biti interesantni za poslodavca, jer svako traži mlađeg radnika. Sa druge strane, veliki broj poslodavaca traži određene profile zanimanja, ali u nedostatku takvih prinuđeni su zapošljavati osobe koje nemaju traženu struku/ zanimanje, a sve kako ne bi „trpila proizvodnja“, govori Lokmić.

    Najčešća zanimanja/ stručna zvanja koja traže polaznici ovog centra su iz oblasti zdravstva, saobraćaja, elektro i metalske struke.

    Iskustva iz ove ustanove pokazuju da se za prekvalifikacije i dokvalifikacije javljaju i polaznici sa visokom stručnom spremom, ali koji se zbog nemogućnosti zaposlenja u struci za koju su studirali, opredjeljuju za tehničke i stručne škole i tako pronalaze zaposlenje.

    Tu su i oni koji iz raznoraznih razloga nisu završili srednju školu, ali su izgubili pravo na redovno školovanje, te kroz programe obrazovanja odraslih završavaju započete škole ili se prekvalifikuju na nova zanimanja/ stručna zvanja.

    Lokmić navodi i primjere prekvalifikacije. Jedan od njih je Senad Hadžijunuzović iz Travnika, koji je završio Elektrotehničku školu te se zbog nemogućnosti pronalaska posla prekvalifikovao u farmaceutskog tehničara. Danas radi u farmaceutskoj firmi iz ovog grada.

    Elvedin Lendo iz Travnika nakon prekvalifikacije za vozača motornih vozila danas uspješno vodi taksi djelatnost.

    Sa sigurnošću možemo reći da se u protekle tri godine barem 150 ljudi odjavilo sa evidencija biroa za zapošljavanje i posredstvom naše ustanove izvršilo prekvalifikacije ili dokvalifikacije i danas rade i privređuju“, navodi Lokmić.

    Petnaest posto nepismenih – Gotovo 48 posto žena i 25 posto muškaraca u seoskim područjima BiH je nepismeno i nema završeno osnovno obrazovanje, a u urbanim sredinama bez završene osnovne škole živi sedam posto muškaraca i 22 posto žena, podaci su Misije OSCE-a u BiH.

    Istraživanje UNESCO-a pokazalo je da je u Bosni i Hercegovini u godinama nakon rata broj nespismenih znatno povećan. Prema procjenama iz izvještaja, u bh. gradovima je gotovo nepismena čak trećina ljudi, što znači da nemaju završenu ni osnovnu školu i znaju se samo potpisati. Pod pismenom osobom smatra se ona koja ima završeno kompletno osmogodišnje obrazovanje. Prema zakonima u BiH, osnovno obrazovanje je obavezno.

    Nina Branković, analitičarka u oblasti obrazovanja, kaže da je zakonska regulativa u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini neujednačena.

    Manje od 50 posto nivoa vlasti je donijelo zakone o obrazovanju odraslih. Na federalnom nivou je samo nacrt zakona. Postoje brojni nivoi vlasti, pa samim tim i zakoni. Bitno je donijeti ne samo zakone nego i podzakonske akte kako bi se zakoni mogli sprovesti. Vrlo je važno da shvatimo da obrazovanje odraslih tretira i formalno obrazovanje, ali i prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i usavršavanje u skladu s tržištem rada. Trenutni zakonski okvir bez podzakonskih akata poprilično usporava čitav ovaj proces u BiH“, kaže Branković.

    Stručnjaci iz oblasti obrazovanja smatraju da je uz teorijsku nastavu, u sistem obrazovanja, pa i odraslih, potrebno uvesti više prakse. Potrebno je ojačati praktičnu nastavu i približiti vještine koje radna snaga stiče u odnosu na ono što tržište rada traži.

    U Bosni i Hercegovini resor obrazovanja je na nivou entiteta, a u Federaciji BiH na nivou kantona. A svaki kanton kroji svoju obrazovnu politiku.

    Ministarstvo obrazovanja Srednjobosanskog kantona je donijelo niz propisa koji regulišu oblast obrazovanja odraslih, ali Zakon o obrazovanju odraslih čeka na donošenje već nekoliko godina.

    Postojale su najave da će biti usvojen u prošloj godini, ali zakon još nije donesen. Situacija i u drugim kantonima FBiH je u slična. Vijeće ministara BiH je u 2014. godini donijelo Principe i standarde u oblasti obrazovanja odraslih u BiH, temeljem kojih je dalo okvire i pravce kojima bi se trebala kretati kantonalna ministarstva obrazovanja u FBiH prilikom donošenja Zakona o obrazovanju odraslih, ali u praksi malo toga je i ostvareno. (Al Jazeera / Sanel Kajan)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , , , ,