U nekadašnjem Đačkom domu u Bihaću smješteno je oko 700 migranata i izbjeglica , uglavnom iz Afghanistana, Iraka, Sirije i Pakistana. Žive u neuslovnoj zgradi koja nema prozora, a svakodnevno se o njima brine Crveni krst Bihaća. Među migrantima je i više od pedesetoro djece.

Nauruz iz sirijskog grada Afrija ostala je nakon jednog bombardovanja bez doma i sa troje djece zaputila se u izbjegličkom valu u Tursku.

“Ja sam prije rata u Siriji imala jedan normalan život, muž je radio a ja sam bila domaćica. Kada je počeo rat bomba nam je uništila kuću, nakon toga sam izgubila muža i kćerku. U Turskoj sam imala velikih problema, najmlađe dijete su mi bacili u zatvor”, priča Nauruz koja se danas nalazi u Bosni i Hercegovini.

Posljednja dva mjeseca je u Bihaću, ali planira da ide u Njemačku kod brata i sestre i da tamo odgaja svoju djecu, piše Radio Slobodna Evropa.

Još je nekoliko desetina dječaka i djevojčica u prihvatnom centru u Bihaću. Zahvaljujući Crvenom križu grada Bihaća, na trenutak se uspijevaju vratiti u djetinstvo, biti veseli i razigrani.

“Crveni križ grada Bihaća, zajedno sa studentima Tehničkog fakulteta, organizirao je nedjelju djeteta. Tu smo prikazivali crtane filmove i imali smo likovnu radionicu sa djecom migranata”, kaže Salem Midžić, sekretar GO CK Bihać.

Shkar iz Iraka osam je mjeseci bez topline doma, Samir i Sahar iz Afganistana pune tri godine. Prolazeći izbjegličkom rutom prilično su savladali jezike nekoliko zemalja, još više iskusili tegobe koje niko ne bi poželio.

“Volio bih ponovo ići u školu”, kaže Shkar dok pokazuje crtež leptira koji je nacrtao na radionici.

Na zahtjev međunarodnih organizacija koje rade u sektori dječijih prava u BiH, nedavno je izvšena procjena djece izbjeglica i migranata. Vjerovati je da će imati efekata jer trenutni uvjeti u kojima žive su iznimno teški. (Tuzlanski.ba)