Oko sedamdeset studenata Univerziteta Jugoistočne Norveške prethodna dva mjeseca su radili istraživanja na temu genocida u Srebrenici.

Poslije provedenih istraživanja studenti su pripremili više od 100 umjetničkih radova o genocidu u Srebrenici koje su kasnije izložili.

Inicijator projekta je Enver Đuliman, bosanskohercegovački aktivista iz Mostara, ali i stručnjak u polju ljudskih prava, zaposlen u Helsinškom komitetu Norveške, koji je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ispričao kako su norveški studenti na ovaj način imali priliku da nauče mnogo toga o srebreničkom genocidu.

‘Prije 20 godina sam na Univerzitetu Jugoistočne Norveške pokrenuo studij iz ljudskih prava, međukulturnog razumijevanja i izgradnje mira. Na ovom studiju povremeno predajem, a jedna od važnih tema je i odnos prema prošlosti i suočavanje s ratnim zločinima što uključuje i genocid u Srebrenici. Ratovi, zločini pa i genocid počinju u riječima, u školama, na univerzitetima, u bibliotekama, u pozorištu i u umjetnosti. Ali na istim ovim mjestima počinje i naša katarza, izgradnja novih relacija, pomirenje i mir’, kazao je Đuliman.

Istakao je kako se mora shvatiti da genocid u Srebrenici ne pripada samo Bošnjacima i Srbima, nego i susjedima, Holanđanima, Francuzima, Amerikancima, Rusima.

‘To je dio negativnog naslijeđa čovječanstva – naslijeđa koje se ne može izbrisati, genocid koji stoji pred nama i traži da bude objašnjen i da na njega ne gledamo samo kao nešto što će nam pokazati kakva je bila prošlost nego nam, na osnovu našeg odnosa prema njemu pokazuje kakva je naša sadašnjost i kakva će biti naša budućnost. Umjetnost nalazi i preisputuje naše unutrašnje ‘ja’ i možda je najbolji način da nešto razumijemo i to onda i izrazimo. Zato sam pokrenuo ovaj projekat’, kazao je Đuliman.

Napomenu je da su studenti u Norveškoj, ustvari, sami iskazali interes da istražuju na temu genocida nakon što im je prethodno održao predavanje o dešavanjima u Srebrenici.

‘Sami su počeli da istražuju genocid kako bi dobili neophodni uvid. Tokom rada su dobili stekli snažne utiske, i rat, zločini i genocid su bili mnogo veći nego što su oni mislili. ‘Za mene su događaji u Srebrenici sasvim nova informacija, zbog čega sam morao mnogo da istražujem. U početku smo radili u grupama kako bismo razmjenjivali nove informacije i diskutovali šta se i kako dogodilo’, ispričao je jedan od studenata. Ovaj način rada je omogućio da studenti ne sjede sami sa novim informacijama jer je za mnoge ovaj zadatak bio težak i neki su tokom razgovora i zaplakali. Prorektor Kristian Borger je rekao da je izuzetno važno prenositi informacije o Srebrenici na buduće generacije’, rekao je Đuliman.

Istakao je da ljudi u Norveškoj ne znaju mnogo o dešavanjima u Srebrenici i genocidu koji se tamo dogodio.

‘Obični ljudi znaju o ratovima na Zapadnom Balkanu, pogotovo oni stariji, dok o samom genocidu znaju manje, posebno što je i ovdje ta riječ genocid teška za izgovoriti pa se kaže tragedija, ubistvo, masakr ili slično. Mladi nemaju informacije osim ako ne studiraju društvene i političke nauke, a i tada je to vrlo ograničeno’, dodao je.

Na kraju je istakao da je u pogledu izgradnje kulture sjećanja o genocidu u Srebrenici vrlo važno na koji način i zašto se ljudi prisjećaju tih strašnih dešavanja.

‘Naše sjećanje bi trebalo da bude razumijevajuće, a ne opravdavajuće. Dakle da nam pomogne da razumijemo prije svega kako se to moglo desiti, koji su to politički, istorijski, moralni, etički, socijalni i kulturološki uslovi koji su morali da postoje da bi ljudi smatrali da je neophodno i dozvoljeno izvršiti genocid, kako bismo znali prepoznati ovakve situacije u budućnosti i boriti se protiv njih. Kad kažem da ne treba da bude opravdavajuće, onda prije svega mislim na to da ne opravdava neke buduće zločine niti da opravdava stagnaciju jednog naroda nego da mu pomogne da ide dalje. Naravno, nauka, pravilno obrazovanje, umjetnost, mediji su mjesta gdje ovakva kultura sjećanja treba da se gradi. Na kraju želim da kažem da je, u Evropi kakva je danas, u kojoj Peter Handke dobija Nobelovu nagradu za književnost, a u Mađarskoj se iz biblioteka izbacuju knjige Nobelovaca koji su pisali o Holokaustu izuzetno važno učiti o Srebrenici. Takvo učenje, ili njegov izostanak, bi moglo u velikoj mjeri biti presudno za budućnost Evrope’, kazao je Đuliman.