U prirodnom migracijskom procesu većina mladih ima jednu dilemu – da li privremeno ili trajno napustiti zemlju. Broj mladih koji odlaze iz BiH je već duže vrijeme alarmantan, a predstavnici organizacija koje se bave ovom kategorijom bh. društva kažu kako je potrebno, da bi se to donekle zaustavilo, obezbijediti nova radna mjesta, obrazovanje povezati sa tržištem rada i sistematski pristupiti svemu.

Dok se u državi ne stvori bolja situacija, mladi pakuju kofere i odlaze iz svoje domovine.

“Njemačka ambasada u Sarajevu je do kraja trećeg kvartala 2017. godine izdala oko 120 šengenskih viza kao i oko 13.200 ostalih viza. Aktualnije ili detaljnije podatke Ambasada ne može staviti na raspolaganje.”, rečeno je za portal Tuzlanski.ba.

Njemački Zavod za statistiku, Destatis, raspolaže brojkama o stranom stanovništvo prema spolu i odabranim nacionalnostima.

Prema njihovoj statistici, zaključno sa 31. decembrom 2016. godine u Njemačkoj je prijavljeno 172.560 bh. građana, što čini 1,7 posto cjelokupnog stanovništva Njemačke. Od tog broja 90.390 je muškaraca i 82.170 žena.

Ovom broju treba dodati i mnoštvo mladih koje je prošle godine priliku za bolji život odlučilo pronaći van granica naše domovine.

Porodica Džanović iz Zenice jedna je od njih.  Adnan Džananović rođen je u Zenici 2. oktobra 1987. godine, oženjen je i otac jednog sedmogodišnjeg djeteta. Po zanimaju je diplomirani inžinjer Informacionih tehnologija. Bosnu i Hercegovinu želi napustiti zbog opšte neimaštine, nemogućnost zaposljenja u struci, zbog stvaranja bolje budućnosti za svoju porodicu i života koji je dostojan jednog čovjeka.

“Moja supruga već radi par mjeseci u Njemačkoj. Po zanimanju je diplomirana medicinska sestera (VSS,fakultet za zdravstvene studije). Zaposlena je i trenutno je u procesu nostrifikacije diplome. Budući da je nas troje,supruga je prva otišla. Nije čekala vizu jer je medicinske struke koja ide preko ARZ-a (Državna Agencija za rad i zapošljavanje BiH). Oni ne čekaju termin u ambasadi nego biraju sebi jedan od ponudjenih, dok smo sin i ja čekali na termin za spajanje porodice nekih šest mjeseci.”, rekao je za Tuzlanski.ba Adnan Džanović.

Radiologinja s poslom u pekari

Jasmina Čamić-Nikšić iz Maglaja završila je Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu, smijer radiologije.  Nakon što je završila fakultet 2013. godine, odrađuje pripravnički staž i polaže državni ispit u maju 2014. godine. Kako kaže, nije odmah pomišljala na odlazak iz Bosne i Hercegovine.

“Nadala sam se poslu u svojoj struci i u međuvremenu sam se zaposlila u pekari gdje sam radila punih devet mjeseci. Imam dosta rodbine u Njemačkoj, te sam u toku rada u pekari imala ponudu od rodice koja je željela da mi pomogne da dođem u Njemačku i da mi pomogne u svakom smislu dok se ne snađem. Prvo sam rekla, neka sačekat ću još malo, i nakon neka 3-4 mjeseca izgubila sam nadu. Prošla je godina otkako sam završila fakultet, nemam dana radnog staža u svojoj struci, imala sam 25 godina, te sam krenula u svoju borbu.”, rekla je za Tuzlanski.ba Jasmina Čamić-Nikšić.

Krajem novembra 2016. uveden je novi sistem za prijavljivanje termina za intervju za dobijanje radne vize ili spajanje porodice. Dotadašni sistem je ograničavao na 40 termina dnevno, a novim sistemom su svi zainteresovani mogli da podnesu zahtjev za termin.

To je rezultiralo velikim gužvama i dugom čekanju samo za datum terminana kojem se razmatra da li imate uslove za radnu vizu ili spajanje porodice. Ni ova činjenica nije obeshrabrila bh. građane da apliciraju za radne vize.

Činjenica je da Bosnu i Hercegovinu ne napuštaju samo nezaposlene osobe, već i one koje imaju stalan i stabilan posao.

U BiH je premija biti prijavljen i dobiti platu

Jedna od njih je i Jasmina A. iz Sarajeva. Odlučila se napustiti domovinu u kojoj ima “previše nacionalizma, korupcije i kriminala. Školstvo i zdravstvo je loše. Kompletna država je zakazala. Ne funkcioniše kompletan sistem.”

“Biti prijavljen, dobiti platu na vrijeme bez bonova ili kojekakvih kompenzacija je premija. Nigdje u svijetu „redovna“ plata nije motiv da radite neki određen posao. To se podrazumijeva. Kod nas u BiH je to, na žalost, rijetka pojava. U mom slučaju, nikada nisam dobila platu za svoju stručnu spremu. Iako je u pitanju jedna od najjačih državnih preduzeća, nisam uspjela da se izborim za svoja prava. Problem napredovanja u poslovnoj karijeri, sticanje novih znanja i vještina su drugi problem, nekome smiješni ali realnost je ozbiljna. Radnik mora da nadograđuje svoja znanja da bi bio konkurentan na zdravom tržištu rada. Suprug koji je radio u realnom sektoru je imao mnogo bolje uslove nego ja u JP.”, rekla je za Tuzlanski.ba Jasmina A.

Loši uslovi rada, nepoštivanje prava radnika samo su neki od razloga odlaska mladih ljudi.

Adnan Džananović radio je u skladištu, za platu od 500 KM.

“Uslovi su bili katastrofalni. Gazada firme vas vrijeđa, psuje, galami konstantno. Vi naravno šutite jer imate malo dijete kući i kredit da vraćate. Plašite se da ne izgubite i tih 500KM”, navodi on.

Kada se odluče napustiti domovinu, većina mladih planira da uradi spajanje porodice i da u Njemačkoj podižu i odgajaju svoju djecu.

Jasmina Čamić Nikšić imala je veliku podršku od svoga, tadašnjeg momka i sadašnjeg supruga. On joj je bio velika motivacija i snaga. Pored njega veliku podršku i oslonac su joj pružali mama, rodica i njen muž.

“Dobijam vizu. Ostavljam svoju zemlju, svoju mamu, svog muža, ostalu rodbinu. Suze idu niti znam da li od sreće ili od tuge što ostavljam svoju mladost, svoj dom, svoju državu koja mi ne daje ono što mi treba. Odlazim u nepoznato sa toliko slabosti i snage istovremeno. Mužu smo zakazali termin za spajanje porodice u januaru 2017. godine. Čekali smo osam mjeseci. U septembru on dobija termin. Predaje sve jer imamo sve potrebno: stan, platne liste, moj radni ugovor. U decembru on dolazi ovamo i to je kraj teškog dijela. I evo nakon 2-3 mjeseca otkako je on došao snalazimo se, borimo, navikavamo.”, rekla je ona.

BiH kao destinacija za godišnji odmor

Često smo u prilici čuti kako ljudi u Njemačkoj rade “od jutra do sutra” te zbog posla nemaju vremena za sebe. Međutim u praksi to baš i nije tako.

“Život je jako fin za one što su naučili raditi u BiH. Supruga je za tri mjeseca zaradila što ja nisam mogao za dvije godine rada u BiH. Plati se stan, dadžbine i hrana i opet ostane fina suma novca za neku razonodu i da čovijek nešto uštedi. Neki bi rekli da je Njemačka skupa i da to nije baš tako. Skupa je u velikim metropolama kao Minhen, Keln. Te ogromne gradove treba i izbjegavat jer je stan tu jako teško naći i dosta su skupi”, rekao je Adnan Džanović.

Jednom kada napuste Bosnu i Hercegovinu i pronađu posao van granica naše domovine, većina mladih se ne planira vraćati ponovo u našu državu. Kako kažu, posjetit će je za vrijeme godišnjeg odmora.

“Patriotizma nema. Nismo od onih kojima nedostaje svaki kamen, ta neka priča o toplini naših ljudi, redukciji vode, smogu, kriminalu, lošem zdravstvu, predizborno zveketanje oružjem. Kada počnete samo malo putovati van BiH shvatite da nemamo baš najzelenije šume ni najpitkiju vodu i sve ono što nas lažu decenijama.”, kazala je Jasmina A.

U potrazi za poslom, ali i kvalitetnijim obrazovanjem, boljim zdravstvom i sigurnijom životnom okolinom mladi napuštaju svoje domove. Za ostanak, potrebna je drugačija i pozitivnija perspektiva koja će nuditi bolju budućnost. (M.D. | Tuzlanski.ba)