U posljednjem izdanju emisije “Kako se zove” koja se emituje svakog utorka na televiziji Hayat voditelji Amar Švrakić i Fikret Hodžić posjetili su Visoko i zabilježili jednu veoma dirljivu i emotivnu priču.
Naime prije početka traženja kandidata za takmičenje ekipa Hayata je posjetila Hajrudina Pogorelića (51) iz Visokog.
Hajrudin je penzionisani RVI, zadnji dan proteklog rata je ostao bez šake desne ruke. Kada se to dogodilo prvo kako kaže pomislio je na svoju ljubav, harmoniku.
Hajrudin priča da je moguće svaki hendikep pobijediti i nastaviti normalno sa životom. Danas Hajrudin ponovo svira harmoniku, učio je sve kaže iz početka. Ništa u tome toliko neobično ne bi bilo da Hajrudin nije možda muđu rijetikma u svijetu koji harmoniku koja je specijalno za njeg napravljena u Italiji svira lijevom rukom.
“Mislio sam da neću zasvirati harmoniku više nikada. Preko raje sam saznao da u Italiji jedna firma, pravi harmonike za sviranje jednom rukom. Poslao sam faxs u Ankonu i dobio potvrdan odgovor. Platio sam tu harmoniku marke „Guerrini“ 15.000 KM , oko 60 posto novca sam dao ja, a ostalo je pomogla moja raja. Danima i mjesecima sam svirao i plakao i učio svirati. Usavršio sam vještinu i mislim da u Evropi nema niko ko svira harmoniku samo jednom rukom i to lijevom. Harmonika mi je sve, a uz nju i pjevam. Zovu me ljudi i uvjek sam uz pjesmu i druženje”, zaključuje počinje priču Hajrudin.
Harmoniku je počeo svirati sa 12 godina po kafanama, zarađivao je sa njom više para nego njegov otac koji je bio zaposlen, a bio je i najmlađi harmonikaš u kulturno umjetničkom društvu u Visokom.
“Jednom sam donio kući 22 novčanice popularne “crvenke”. Babo je otišao u kafanu pitati da ih nisam kome ukrao, jer mi nije vjerovao da sam ih zaradio. Kuću sam sagradio od zarađenih novaca na harmonici. Jednom sam odmarao pored rijeke Sane. Tu bio jedan švicarac, čudilo ga kako pjevamo i sviramo cijeli dan i pijemo. Na pitanje šta radimo, rekao sam da smo penzioneri. Pitao je kako izdržimo, rekao sam od 1 do 2 u mjesecu lako, od 2 do 1 svakako“, kaže Hajrudin.
Prisjetio se također zanimljive zgode kada mu je koreograf Gavro tražio da odsvira kompletnu koreografiju „Bosna“ bez greške, a ako to uradi rekao je da će Hajrudina nositi od Pajtova Hana do Budoželja.
“Odsvirao sam i nosili su me 15 kilometara Vido ribar i Nenad kuhar. Mnogi me muzičari poznaju, svirao sam sa dosta njih, ali mi je najdraže što sam svirao na dva koncerta legende sevdaha Safeta Isovića. Prvi put na svečanoj akademiji stogodišnjice rudnika Kakanj, drugi put na predizbornom skupu u Skenderiji”, kaže Hajrudin. (Tuzlanski.ba)
