U Bugojnu je danas organiziran posljednji ispraćaj studentice Selme Agić (21), koja je skupa s cimerkom Editom Malkoč iz Bosanske Krupe smrtno stradala u ponedjeljak navečer u saobraćajnoj nesreći kod Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Nakon klanjanja dženaze ispred Sultan-Ahmedove džamije, koju je predvodio glavni imam u Bugojnu Vehid ef. Arnaut, tužna povorka od nekoliko hiljada građana uputila se prema groblju Jaklić gdje je obavljen ukop stradale djevojke.
Neutješni su bili otac Amir, majka Dina, sestra Azra i brat Harun i svi ostali članovi Selmine porodice koji su još uvijek u nevjerici da njihove Selme više nema.
Žal i tuga zbog izgubljenog mladog života bili su i na licima svih onih koji su željeli da odaju posljednju počast Bugojanki čije su mladalačke želje i snovi naglo prekinuti.
Najtužnijem činu prisustvovali su Selmini prijatelji iz srednje škole i s folklora, pojedini profesori sarajevskog Univerziteta, kao i kolege i kolegice s Filozofskog fakulteta, koji su u jecajima i suzama ispratili svoju prijateljicu na vječni počinak.
Selmu i Editu je na pješačkom prijelazu udario crni Golf VI, čiji je vozač Sanjin Sefić pobjegao s mjesta tragedije.Nekoliko sati nakon što je počinio teško krivično djelo, ugasivši živote dviju djevojaka, prešao je državnu granicu i napustio BiH.
Ovo je, inače, druga tragedija u porodici Agić. Sličnu sudbinu doživio je tokom rata Selmin brat Adi kada se u Zenici otrgnuo iz ruku majke i smrtno stradao nakon što je na njega naletjelo jedno vozilo.
Sutra će u Bosanskoj Krupi biti ukopana i 20-godišnja, druga žrtva bezumne vožnje Sanjina Sefića. Porodica Edite Malkoč traži privođenje pravdi odgovornih za ubistvo, ali i bjekstvo ubice.
“Nemam ništa reći… ne vjerujem u državu, pravdu, ni u zakon. Znam da zakona nema i da će moja Edita i Selma ostati samo slovo, kao i mali Denis, kao i mnogi drugi“, kroz suze govori Editina sestra Enesa Kekić.
Porodica, prijatelji traže da se počinitelj, koji je pobjegao nakon što je pregazio dvije dvadesetogodišnjakinje, privede kakvoj-takvoj pravdi. Ali traže i odgovornost nadležnih.
Editin rođak Zlatan Kekić kaže nam da je bijeg osumnjičenog u Srbiju deset sati nakon počinjenog, kako kaže, dvostrukog ubistva ili nečija nesposobnost ili zla namjera. “Ne može me niko ubjediti da deset sati nakon dvostrukog ubistva i nakon što su dobili obavijest ko je ubio i šta je počinjeno da su ga tek tako pustili. Znali su o kome je riječ i ti ljudi imaju svoje ime i prezime. Taj carinik ima svoje ime i prezime, šef smjene ima svoje ime i prezime“, kaže Zlatan.
Nije ovo prvi put da takozvani trkači pregaze pješake u glavnom gradu. Policija uglavnom uhvati počinioce, ali kazne, očigledno, ne polučuju rezultat jer sve je više ubijenih pješaka na cestama.
“Studirao sam u Sarajevu i znam kakve se stvari dešavaju tamo što se tiče tih samoprozvanih trkača. Utrke se dešavaju svaku noć i svi mogu čuti s prozora kako se na glavnoj cesti dešavaju takve trke“, ističe Atif Halitović.
Ali očigledno, policijski, pravosudni i ostali odgovorni organi ne čuju škripu točkova na ulicama Sarajeva, koja je ovaj put odnijela dva mlada života, a jedna od njih, Edita sutra će krenuti na vječni počinak u svojoj rodnoj Krupi. (Federalna.ba)
