Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Naoružavanje Srbije i MUP-a RS-a prijetnja su sigurnosti na Balkanu, BiH bi mogla biti sljedeća meta

Preuzmite sliku

Za ratove 21. stoljeća niti jedna zemlja zapadnog Balkana nije u potpunosti spremna, osim Srbije koja je po izgradnji kapaciteta za savremeno ratovanje najviše odmakla, upozorava vojni analitičar Nedžad Ahatović. 

Pojašnjava kako srbijanska namjenska industrija polako, ali sigurno uz partnere iz Rusije i Kine ovladava sektorom sofisticiranih uređaja za vojnu upotrebu.

Strpljivo se gradi i ulaže u industrijske kapacitete za proizvodnju raketnih, artiljerijskih i oklopnih oružanih sistema, a posebna pažnja posvećena je ličnom pješadijskom naoružanju. Zahvaljujući tim aktivnostima, namjenska industrija Srbije bilježi stalni rast izvoza koji godišnje dostiže i do 500 miliona eura. Od 2012. godine Srbija u prosjeku izdvaja između 550 i 650 miliona eura godišnje za vojni budžet. Nabavka novih i sofisticiranijih oružanih sistema je kontinuirana aktivnost srbijanskog ministarstva odbrane koje je, što donacijama, što kupovinom od 2015. godine dobavilo ili je u pregovorima za 2,5 milijardi dolara vrijednosti novog naoružanja i vojne opreme – navodi Ahatović.

Istovremeno, potcrtava on, prateći savremene trendove u razvoju novih oblika ratova 21. stoljeća, Ministarstvo unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska se također kontinuirano naoružava i obučava.

– Samo je za Centar za obuku MUP-a RS-a u Zalužanima godišnje izdvajanje raslo od 6,5 za 2018. do 10 miliona KM za 2020. godinu, a budžet MUP-a RS-a je u prosjeku iznosio oko 20-ak miliona KM godišnje. Naoružavanje pripadnika MUP-a RS-a zabrinjava jer su u proteklih pet godina dobili više oružja nego sve bh. policijske agencije u istom vremenskom intervalu. Čak 42.163.000 maraka je otišlo iz budžeta RS-a za nabavku tri ruska laka višenamjenska helikoptera ANSAT, od kojih su dva već stigla – kaže naš sagovornik.

Ahatović ističe da ako se kroz prizmu naoružavanja Srbije i entiteta RS pogleda na dešavanja u Crnoj Gori, onda je jasno da su sukobi građana sa policijom na Cetinju ozbiljno otvorili pitanja tzv. pete dimenzije ratovanja na Balkanu, tzv. kibernetičke dimenzije sukoba.

  • – Gledajući unazad 30 godina, rat kao najretrogradnije ljudsko ponašanje prošao je nekoliko faza od kojih se jasno definišu dva osnovna oblika konflikta u 21. stoljeću. Prvi oblik tzv. hiper rat u kojem su borbena dejstva toliko omasovljena i precizno izvođena u kratkom vremenskom roku da se protivnik ne može efikasno i pravovremeno odbraniti, poput kratkotrajnog konflikta Azerbejdžana i Armenije u Nagorno Karabahu 2020. godine. I drugi oblik tzv. hibridnog rata gdje se umjesto borbenih dejstava upotrebljava kibernetički prostor za masovno upravljanje, manipulaciju i zloupotrebu informacija za slabljenje protivnika. U tom kontekstu dezinformacije i njihova eksploatacija u svakom obliku javnog prostora je glavno oružje hibridnog rata. Upravo je ovo osnovna aktivnost Srbije u kreiranju onoga što se kolokvijalno naziva “srpski svet”, a što je u suštini ostvarivanje ciljeva iz Memoranduma SANU-2 iz 2012. godine.

    Kada se kombinuju hiper i hibridni rat, onda su borbena dejstva još kraća i razornija uz masovnu upotrebu sofisticirane vojne opreme, usko specijaliziranih jedinica ili privatnih vojski kako bi se uz što manje troškova, kompromitacije svojih ciljeva i angažmana vlastitih snaga ostvarili strateški ciljevi. Upravo za tu ulogu godinama se oprema i obučava MUP RS-a, dok Vojska Srbije kao što vidimo uporno kupuje strane i razvija domaće oružane sisteme za što kraće, efikasnije i preciznije ratovanje u skladu sa ovim modernim vojnim trendovima, kako bi u perspektivi imala otvorenu mogućnost kombinacije hiper i hibridnog rata – ističe ovaj vojni analitičar.

    U tom kontekstu, navodi Ahatović, posebno je zabrinjavajuća ovogodišnja nabavka za sada šest naoružanih dronova CH-92A iz Kine za 19,3 miliona dolara koja je defintivno poremetila balans sile u regionu.

    – Srbija u ovom trenutku ima mogućnost da izvrši projekciju sile u prostoru od kojeg se protivnik ne može efikasno i pravovremeno braniti, baš kao u hiper ratu Azerbejdžana proitiv Armenije u Nagorno Karabahu prošle godine. Tom nabavkom pale su u vodu sve priče o tzv. vojnoj neutralnosti. Dakle, Srbija kao vojno neutralna zemlja direktno remeti teško uspostavljeni balans sile u regionu, dok istovremeno aktivnosima na polju hibridnog rata, odnosno manipulacijom i zloupotrebom informacija kreira ambijent u kojem želi da dominira ukupnim ekonomskim i političkim kretanjima u regionu – ističe Ahatović i zaključuje:

    – Da li će, kada, gdje i pod kojim uvjetima Srbija posegnuti za vojnom intervencijom za čije odvijanje intenzivno stvara mogućnosti, ostaje da se vidi. U svakom slučaju poslije dešavanja na Cetinju i faktički nasilne inauguracije mitropolita Joanikija, sve maske zvaničnog Beograda su pale. Potpuno je jasno da je nakon blagih ili nikakvih reakcija međunarodnih zvaničnika nakon helikopterskog desanta SPC-a na Cetinje, osim Američke ambasade u Crnoj Gori, na redu stvaranje haosa u Bosni i Hercegovini, gdje bi se za povod recimo mogla uzeti eventualna smjena Dodika od strane Ureda visokog predstavnika u BiH.

    To bi “hladno” mogao biti naredni korak Srbije usmjeren ka njenom pozicioniranju, u smislu, nazovimo to tako, regionalne sile koja zahvaljujući u prvom redu podršci Rusije i izgradnji vojnih i političkih kapaciteta želi da nameće i diktira sve odnose u regionu. U svakom slučaju i BiH i Crna Gora su kao i uvijek kroz historiju prve žrtve megalomanskih pretenzija Beograda za upravljanjem Balkanom. (Faktor)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , ,