Pozitivna odluka u Mostaru kada je riječ o promjeni naziva ulica koje su decenijama nosile imena pripadnika ustaškog pokreta, otvorila je pitanje naziva brojnih drugih ulica u Bosni i Hercegovini. A nije ih malo neprimjerenih.
Decenijama su mostarske ulice nosile naziv po pripadnicima ustaškog pokreta. To će sada biti promijenjeno. Mostarski primjer otvorio je temu o nazivima ulica. Historijski negativna i sporna imena širom BiH. Da li će doći do promjene?!
Ulica Mile Budaka u Mostaru, Ravnogorska ulica u Banjaluci, škola Mustafe Busuladžića u Sarajevu. U Mostaru će ovaj naziv biti promijenjen. Međunarodna zajednica apeluje da se isto desi i u ostalim sredinama.
Slobodan Šobić, predsjednik SUBNOR-a kaže:
”Bilo je protesta, nezadovoljstva, ali lično ocjenjujem da je toga bilo u blažem obliku… odnosno linijom nezamjeranja… jer je to stvar vlasti koji o tome odlučuju”.
Takve vlasti u Banjaluci su dale naziv po Rade Radiću, četničkom vojvodi. U Sarajevu ulica nosi naziv Muhameda Pandže, a radi se o saradniku NDH. I tu priča ne prestaje.
”Jedna od poraženih strana u II svjetskom ratu je četnički pokret. Na njegovom čelu bio je Draža Mihailović. Upravo ova ulica u Istočnom Sarajevu nazvana je po njemu”, kaže Sead Selimović, historičar.
”Moderna Evropa je izgrađena na antifašizmu. Dakle, bilo kakav povratak fašizma, nazivi ulica ili institucija ide se u pogrešnom pravcu. Time se šalje pogrešna poruka društvu ili društvima u BiH. To nema utemeljenja u bilo čemu”.
‘Ono što je također manjkavost kada su nazivi ulica u pitanju jeste što jako mali broj ulica u BiH nosi naziv po zaslužnim ženama. Jedan od rijetkih pozitivnih primjera jeste ulica Mis Irbina. Mis Irby je zaslužna što je 1870. otvorena prva škola za djevojčice. No, u Sarajevu iako ima preko 1000 ulica manje od 20 nosi naziv po ženama.
U Banjaluci 43 ulice nose naziv po ženama, dakle 6,61%. U Mostaru samo jedna ulica nazvana je po ženi. U Tuzli 10 ulica nosi naziv po nekoj heroini. Dok u Bijeljini samo 2,29% tabli ima na sebi ispisano ime zaslužne žene. Brojne žene su zaboravljene.
Selma Hadžihalilović, Fondacija Cure kaže:
”Marija Bergman Kon ostavila je dio svog života u Mostaru i Sarajevu. Marija Todorović iz Bijeljine. Milena Blagojević Bratunac – Beograd…. Hatidža Džikić iz Mostara, zatim Hatidža Mehmedović… sjajna žena koju smo očito zaboravili”.
Zaboravljena je i doktorica Roza Papo, umjetnica Riki Levi, pjesnikinja Razija Handžić. I mnoge druge. Umjesto njima počast se odaje onima koji su prekinuli ili unazadili hiljade života.
Time bi atmosfera i društvena klima, kažu historičari, bila mnogo pozitivnija, te zaključuju: Umjesto slavljenja destruktivnih ideologija i ljudi, mnogo je pozitivnih primjera koji se zanemaruju. (N1)
