Da bi sačuvali plodove svoga rada i spasili hranu za stoku, mještani iz sela u Srebrenici organizirali su noćne dežure. Reporter “Dnevnog avaza” proveo je jednu noć s njima na terenu, piše Dnevni avaz.

Sabit Mandžić iz Gladovića, sela udaljenog dvadesetak kilometara od Srebrenice, s prvim mrakom iz šume stigao je kući. Samo što se malo odmorio, večerao i popio kafu, morao je u drugu smjenu, u njivu zasijanu kukuruzom.

„Svakodnevni umor na imanju i u šumi tjera me da odustanem od čuvanja kukuruza od divljači. Šteta je, pomislim, uložio sam sredstva i trud, a stoka bi ostala bez hrane. I evo, mjesec i po noći provodim na osmatračnici, na drvetu. Sjedim tu, „halačem” i lupam u kantu dok ne dosadi divljim svinjama i meni“, priča nam Sabit dok po mraku putujemo do njegove njive, piše Dnevni avaz.

Do Sabitove osmatračnice dopiru svakojaki zvukovi iz susjednih sela: Knezova, Osata i Stopa. Čuvaju ljudi svoja žitna polja. „Ničega se ne plaše divlje svinje. Pucamo iz pušaka, udaramo u razne predmete, „halačemo”, ali ne vrijedi. Čim se utišamo, divljač kreće u akciju. U žita dolaze u čoporima, polome stabla, a zatim navale na klipove kukuruza i za kratko vrijeme pojedu velike količine žita“, kaže Sabit. U neko doba noći Sabitu na osmatračnici zvoni mobitel. Zove ga komšija Elvis Lemeš na kafu.

Automobilom idemo do Stopa, gdje Elvis čuva žito. Odlazimo do Elvisove kuće, a njegova mlada supruga Izudina, ne žaleći prekinuti duboki san, brzo skuha kafu i osvježi noćne čuvare. Nakon kraćeg odmora, ponovo se vraćaju u njivu i nastavljaju „halakati” sve do prvog svitanja. I tako svaku noć do berbe kukuruza…piše Dnevni avaz.

Mještani srebreničkih sela čude se što medvjedi u ovo doba ne napadaju kukuruze i stoku. Ko kaže da medo ne voli med, taj se vara, kažu ovdašnji pčelari. Medvjedi dolaze do samih kuća i ne boje se svjetla ni pucnjave. U srebreničkom Udruženju pčelara navode da su kod desetak pčelara medvjedi uništili više od 250 košnica. (Izvor/Foto: Dnevni avaz)