Ključ svog uspjeha vidim u upornosti koju sam pokazao i smatram da je ona neizostavna ako neko želi biti uspješan u životu, kazao je u razgovoru za „Avaz“ mladi bh. naučnik i istraživač Ervin Sejdić, koji je lani dobio prestižnu „Predsjedničku nagradu za mlade naučnike i inžinjere“ u SAD, a lično mu ju je uručio tadašnji predsjednik Barack Obama.   

Sejdić je rođen 1979. godine u Gradačcu, a BiH je s porodicom napustio početkom 1992. i otišao u Hrvatsku.

Vanredni profesor

“Potom smo dalje prešli u Mađarsku, da bismo na kraju završili u Kanadi. Upravo tu sam napokon nastavio sa srednjom školom, a potom sam se upisao na elektrotehnički fakultet, oblast telekomunikacija. Nešto kasnije na istom fakultetu sam i doktorirao”, priča Sejdić, dodajući da je 2008. započeo specijalizaciju na Univerzitetu u Torontu u oblasti pedijatrijske rehabilitacije.

Dodao je da se nakon prve specijalizacije odlučio i za drugu, pa se 2010. upisao i na Medicinski fakultet na Harvardu, na kojem je specijalizirao u oblasti gerijatrije.

“Napokon 2011. stižem na Univerzitet u Pitsburgu, na kojem trenutno radim kao vanredni profesor. Sada kad pogledam svoju životnu priču, ona izgleda lijepo i ima logičan slijed događaja. Ali, s druge strane, ona je bila i veoma neizvjesna, jer sam, primjera radi, 2008. doktorirao, a do prve profesorske pozicije stigao sam tek 2011. godine, i to nakon što sam predao više od 500 aplikacija za posao i dobio isto toliko odbijenica”, naglasio je Sejdić.

Za njega je „Predsjednička nagrada“, kako kaže, bila veliko iznenađenje.

“Nisam je očekivao, znao sam za nominaciju, ali su mi rekli da se previše ne nadam jer je konkurencija ogromna. Kada su mi javili da sam dobitnik, bio sam zatečen i trebalo mi je dosta vremena da shvatim da tek počinje moje stvarno istraživanje”, ističe naš sagovornik.

Mala ulaganja

Mladima u BiH poručuje kako ne moraju napustiti domovinu da bi postali uspješni.

“Posljednji put kada sam bio u BiH, u roku od pet dana upoznao sam ljude koji su uspjeli zahvaljujući svom radu, bez veza, stranačkih ili rodbinskih štela. Mladima poručujem da izaberu jedan put i da budu ustrajni, ali moraju znati da uspjeh ne dolazi preko noći. Naravno da će oko vas uvijek biti neke osobe koje imaju veze i štele, ali toga ima svugdje u svijetu”, poručio je Sejdić.

On trenutno ne razmišlja o povratku u BiH, prvenstveno zbog posla kojim se bavi.

“Nažalost, ulaganja u nauku kojom se ja bavim tamo su dosta mala. Ali, ako se stvari promijene, onda je to definitivno opcija”, zaključio je Sejdić.

Istražuje procese hodanja i gutanja

“U fokusu mog istraživanja su procesi hodanja i gutanja, odnosno kako možemo modelirati te procese da bismo spoznali kako starost i neurološke bolesti povezane sa starošću (Parkinsonova bolest ili dijabetes) uzrokuju promjene. Gutamo skoro 900 puta dnevno i veoma je važno znati kako možemo modelirati taj proces da bismo pomogli oboljelima. Kod procesa hoda pokušavamo prepoznati strah kako bismo prevenirali eventualne padove”, pojasnio je Sejdić.