Međunarodni dan mladih u BiH uglavnom obilježavamo čitanjem depresivnih statistika o nezaposlenosti i iseljavanju. Drugačije nije bilo ni ove godine.

Ujedinjene nacije su 12. april proglasile Međunarodnim danom mladih, sa ciljem da se bar na jedan dan svake godine promovira aktivizam mladih u cijelom svijetu i njihov rad da poboljšaju i unaprijede sebe i zajednicu u kojoj žive. U Bosni i Hercegovini ovaj je praznik gorki podsjetnik na iznimno loš položaj 700.000 osoba od 15 do 30 godina, onih kojima tepamo kao “najproduktivnijem dijelu društva”.

Famoznih 80.000

No, pripadnici te grupe se u posljednjih nekoliko godina intenzivno iseljavaju iz BiH. Njih 60 posto želi napustiti zemlju upravo zbog potrage za kvalitetnijim obrazovanjem i bolje plaćenim poslom. Razlog br. 1 je nezaposlenost, koja prema aktuelnim procjenama iznosi poražavajućih 67 posto.

– Stopa emigracije u odnosu na broj stanovništva u BiH iznosi 44,5 posto. Oko 24 posto od toga su visokoobrazovani ljudi, koji odlaze iz BiH i po tome naša zemlja zauzima vodeće mjesto u svijetu, kaže Merhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH.

Ova organizacija uradila je niz istraživanja koja pokazuju razmjere iseljeništva mladih iz BiH, a između ostalog, došli su i do one famozne brojke od 80.000 građana koji su BiH napustili od polovine 2013. pa do kraja 2015. godine.

“Najmasovnije iseljavanje zabilježeno je u Unsko-sanskom i Livanjskom kantonu, ali i u mjestima Podrinja i Posavine”, dodaje Zukić.

Zastrašujuća stopa nezaposlenosti mladih rezultat je, po riječima Amele Sačić iz Instituta za razvoj mladih Kult, nepovoljne strukture privrede, neusklađenosti obrazovnog sistema s potrebama tržišta rada, te neadekvatnih programa zapošljavanja.

– Mladi, kako su pokazala naša istraživanja, prvenstveno odlaze jer ne vjeruju u mogućnost zaposlenja i budućnost, nemaju povjerenja u obrazovni i zdravstveni sistem, a navode i kako im nedostaje sportskih i kulturnih aktivnosti i neformalnog obrazovanja, kaže Sačić.

Stipendija, pa posao

Dosta mladih ovaj proces započinje apliciranjem na neku od stipendija za studij, razmjenu ili praksu u inostranstvu. Samir Beharić, jedan od administratora izuzetno popularne Facebook grupe Odliv mozgova, primijetio je da veliki broj onih koji su proveli određeno vrijeme vani, u inostranstvo pokušava otići ponovo.

– Povratak u BiH predstavlja povratak u surovu realnost naše zemlje, te svi oni koji su iskusili bolje imaju snažnu motivaciju da ponovo odu iz BiH. Neki od njih to, nakon neuspješnih pokušaja da dobiju posao u BiH, urade i na dugoročnoj bazi, tj. nakon dobivanja posla zasnuju porodicu, te se nakon toga u BiH vraćaju samo kao turisti. Za to ne treba kriviti njih, već one koji im nisu ponudili priliku da se dokažu i doprinesu svojoj zajednici, smatra Beharić.

Dodaje da se u posljednje vrijeme u grupi povećao broj oglasa za poslove u inostranstvu, koji izazivaju ogromnu zainteresiranost, naročito kada su u pitanju Njemačka i skandinavske zemlje.

Među profilima poslova naročito se ističu ponude aviokompanija, koje mladi nalaze izuzetno primamljivim. Denijan Blažević iz Jajca je odnedavno zaposlen kao agent na aerodromu u Berlinu. Priča kako je u Njemačku došao kao medicinski tehničar prije tri godine, da bi potom upisao program edukacije namijenjen agentima na aerodromu u trajanju od godinu.

“Cjelokupni program koji košta 20.000 eura platila je Njemačka”, kaže Blažević, koji je sada dobio stalni ugovor i ne planira se vratiti u BiH, osim kao posjetilac.

Ipak, rastužuje ga pustoš koja u bh. gradovima, pa i u njegovom rodnom Jajcu, ostaje nakon odlaska mladih.

“Mladi u BiH su primorani boriti se sa gmazovima koji se dvadeset godina rotiraju na vlasti”, kaže Blažević i dodaje da “kada mladi čovjek vidi da je njegov prijatelj iselio i uspio vani, odmah dobija motivaciju da i sam ode”.

Moguća rješenja

Sagovornike smo pitali šta su bh. vlasti dužne učiniti kako bi se obustavio ili barem ublažio ovaj pogubni proces.

– Otkako znam za sebe, slušam onu poznatu, već ofucanu floskulu bh. političara “Mladi su naša budućnost”, ali mi nismo samo budućnost, mi smo i sadašnjost, kaže Beharić i dodaje: “Fokus javnih politika se treba što prije preusmjeriti na mlade, jer u pitanju nije samo naša lična budućnost, već budućnost bh. ekonomije, penzionih fondova i cjelokupne države, čije noge klecaju zbog dvadesetogodišnje nebrige i nedostatka političke vizije”.

Beharić kobnim smatra nedostatak podrške startup preduzećima koja osnivaju mladi, zbog čega inovatori, informatičari, ekonomisti i drugi napuštaju BiH i svoju pamet i kreativnost koriste u zemljama EU. Svi naši sagovornici slažu se da se i obrazovni sistem mora prilagoditi tržištu rada.

Sačić napominje da se na problemima mladih mora raditi sistemski.

“Sada se suočavamo sa posljedicama zanemarivanja problema mladih. Nezaposleni mladi ljudi ne mogu trpjeti ovakvo stanje i polagati nadu u obećanja. Oni moraju vidjeti da se čine konkretni koraci i aktivnosti i da ih se država ne odriče”, zaključuje Sačić. (Oslobodjenje.ba / Maja Abadžija)