U nekim područjima u Bosni i Hercegovini postoji vrlo dosljedna primjena propisa, vrlo dosljedan odnos prema ostvarivanju načela vladavine prava i onome što sve to može da znači, rekao je u ekskluzivnom intervjuu za Anadolu Agency (AA) Mirsad Ćeman, predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

“Međutim, općenito gledano, u BiH se još na tom planu veoma mnogo, mnogo može i mora učiniti. Dakle, kada bismo najopćenitije davali, odnosno kada bih davao tu kvalifikaciju, mislim da je Bosna i Hercegovina još uvijek, nažalost, prilično daleko od realnog, stvarnog do kraja afirmativnog provođenja tog načela”, naveo je Ćeman.

– Vladavina zakona, a ne ljudi –

Vladavina prava, istakao je, podrazumijeva vladavinu zakona, a ne vladavinu ljudi. Politike koje se žele ugraditi u propise, stava je, moraju tražiti put kojim se to radi i u okviru savremenih civilizacijskih rješenja, pa i u pravnoj oblasti, odnosno općenito pravnih dostignuća, rješavati i uređivati te stvari.

“Sve mimo toga zapravo nije u pravcu niti vladavine prava, niti ohrabrivanja, niti trasiranja puta ka zajednici evropskih država koje su u evropskim integracijama. Jedan od subjekata koji na tom planu doprinosi i trudi se jeste i Ustavni sud BiH, koji u velikom broju predmeta iz apelacione nadležnosti, ali i vrlo važnim predmetima iz takozvane apstraktne ocjene ustavnosti ,donosi vrlo važne odluke kojima s jedne strane štiti prava građana kao takvih, potom štiti Ustav ovakav kakav on jeste, afirmiše principe pravne države, vladavine prava i slično. A, s druge strane, u konkretnim slučajevima štiti prava građanina kao takvoga. Građanin je, dakle, svako onaj u BiH ko na ovoj adresi u ime koje ja u ovom trenutku govorim, Ustavnog suda BiH, mora ostvariti svoje pravo i zadovoljštinu, naravno, u okviru onoga što Ustav BiH garantuje”, naglašava Ćeman.

Najvažnije je, ističe on, da postoji jedna adresa u koju se može gledati kao u adresu koja će sa kredibilitetom, bez obzira na to da li ste vi kao građanin kasnije zadovoljni odlukom ili ne, ali sa kredibilitetom i diginitetom u okviru Ustava i načela i principa kojima se rukovodi u BiH rješavati stvari koje pred tu instituciju dođu u okviru njene nadležnosti.

Predsjednik Ustavnog suda BiH navodi da je činjenica da jedan broj odluka Ustavnog suda BiH, i ne samo njega, nego i entitetskih ustavnih sudova, nisu provedene.

“Međutim, broj neprovedenih odluka u odnosu na ukupan broj donesenih odluka zaista je vrlo, vrlo mali. Međutim, i moja je teza i teza institucije u kojoj jesmo i to je jedan objektivan pristup klvalifikacija i jedna neprovedena odluka, ne samo Ustavnog suda BiH nego bilo kojeg suda, je atak na pravni poredak. U tom pogledu ja ne mogu biti zadovoljan, mi kao država ne možemo biti zadovoljni, pogotovo pristupom koji se ponegdje njeguje, a koji glasi: ako mi se odluka sviđa i u skladu je sa mojim očekivanjima, interesima i slično, onda je sud i profesionalan i dobar i korektan i onda je to pravna država. A, ako mi, pak, odluka ne odgovara, ne sviđa mi se iz bilo kog razloga, onda je bilo unutar suda neko ili on u cjelini pristrasan, politički motiviran i tako dalje. To je načelo na kome se ne može graditi povjerenje ni u institucije, niti načelo prava, mislim takav pogrešan pristup koji govori u prilog objektivnosti i izgradnje pravne države u cjelini posmatrano kao što sam elaborirao”, naglasio je Ćeman.

– Parlament BiH treba da otkloni nedostatke oko izmjena Izbornog zakona –

Predsjednik ustavnog suda BiH govorio je i aktuelnom problemu koji se odnosi na izmjene i dopune Izbornog zakona BiH.

“S pozicije predsjednika Ustavnog suda BiH i Ustavnog suda BiH kao institucije zadatak je sada na zakonodavnom tijelu i na političkim faktorima i akterima na javnoj političkoj sceni u BiH. Ja i kao građanin, ali, evo, i sa ove pozicije, mogu, dakle, imati određene strahove, očekivanja ili nešto slično, ali ja se u principijelnom smislu bojim odnosa prema odlukama suda općenito. Ovo je samo jedna od onih odluka koje nisu izvršene. Njih nema mnogo, ali one tretiraju najosjetljivija društvena, politička i pravna pitanja. Zbog toga su one kao takve teške. Šta će biti, ne znam, ali znam da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće. Neizvršavanje odluka jeste krivično djelo”, podcrtava Ćeman.

S druge strane, navodi kako postoje različite situacije, pa i kada je riječ o Izbornom zakonu BiH, za koje je Ustavni sud BiH u pojedinim odredbama utvrdio da nisu ustavne.

“Ako postoji deklarativna, svjesna, dakle, djelatnost, pa i aktivnost i izjave da se ne želi provesti zakon, onda je to jedna situacija. Druga je situacija ukoliko postoji aktivnost, ali ne dolazi se do rješenja. Izgleda kada je riječ o ovome zakonu koju ste pomenuli, Izbornom zakonu BiH, imamo ovu drugu situaciju. Postoje neke aktivnosti, inicijative, neke ideje, neki prijedlozi u pravcu implementacije odluke Ustavnog suda BiH, međutim, rezultat je, za sada, nula. Bez obzira da li neko svjesno ili nesvjesno uspijevao da dođe do rješenja, svjesno osporavao, ako je rezultat nula, Ustavni sud BiH jedino što može uraditi, kao što je i do sada radio, konstatovati to i proslijediti to na adresu drugih. Šta će biti poslije, ja ne znam. Jedino mogu i kao građanin izraziti očekivanje da će Parlamentarna skupština BiH i politički akteri koji u njoj odlučuju naći neko rješenje, ustavno rješenje”, rekao je Ćeman.

Ustavni sud BiH, rekao je, nije taj koji kreira rješenja. Ustavni sud BiH je, navodi Ćeman, samo tu da ocijeni da li je neka odredba ili nije u skladu s Ustavom BiH.

Od predsjednika Ustavnog suda BiH zatražili smo mišljenje o tome da li je u smislu rješavanja problema koji se odnosi na određivanje izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH, za kojim se traga u okviru izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, validan popis iz 1991. ili 2013. godine.

“Dozvolite da ja, ipak, izbjegnem odgovor na to pitanje iz razloga što u obrazloženju odluke Ustavnog suda BiH vezano za Izborni zakon BiH postoje određene naznake iz kojih se može izvesti zaključak u tome pogledu. Imajući u vidu da je moguće da, evo, ako se posreći pa dođe do nekoga ustavnog rješenja, moja eksplicitna izjava u ovome trenutku na to pitanje bi mogla biti prejudiciranje odgovora, jer se bojim da bi to pitanje moglo biti jedno od relevantnih i spornih pitanja u kreiranju zakonskog rješenja”, naveo je Ćeman.

– Tužilaštva su provodila istrage –

Vezano za neprovođenje odluke Ustavnog suda BiH o Statutu Grada Mostara, predsjednik Ustavnog suda BiH ponovio je da “i jedna neprovedena odluka je atak na ustavnopravni poredak, a ustavnopravni poredak je zbog interesa građana, te da se njime uređuje država u kojoj žive, pa i lokalne sredine”.

“Naravno, u nekom širem kontekstu kazano, to jeste atak na prava građana i tih ljudi u Mostaru. Oni dugo vremena nisu imali lokalne izbore, a jedno od temeljnih prava i u najširem smislu tumačeno, razumijevano jeste i pravo na demokratke i fer izbore i pravo građana da biraju u demokratskim procesima i procedurama one koji će ih zastupati. Naravno, dakle, da su njihova prava u tom pogledu ugrožena”, ističe Ćeman.

Sa predsjednikom Ustavnog suda BiH razgovarali smo i o tome da li je bilo adekvatnih poteza, prvenstveno Tužilaštva BiH, nakon dostavljanja rješenja o neizvršavanju odluke Ustavnog suda BiH.

“Da, jesete. Mislim da ponekad i mediji zaobilaze pravu adresu u tom pogledu. Mi smo iz Ustavnog suda BiH, i ja, više puta u izjavama ove vrste, potencirali to. Mi, kada utvrdimo da odluka nije izvršena i kada donesemo rješenje i o tome obavijestimo Tužilaštvo BiH, zaista mi drugog sredstva nemamo. I mi smo to uradili u svim do sada slučajevima, bez izuzetka, neovisno o kojoj odluci se radi. Tužilaštva imaju te odluke. Oni mogu postupati i ex officio (po službenoj dužnosti) u tom pogledu. Javnost manje zna, jer se Tužilaštvo ne pita često kao direktna adresu o tome”, ističe Ćeman.

A, tužilaštva su, kaže, vodila tužilačke istrage, čak su u nekim slučajevima donijeli i tužilačku odluku.

“Što nisu našli da ima odgovornosti, to je sada stvar procjene s njihove strane u okviru nadležnosti kao tužilaštva. Ali, ne može se reći da su tužilaštva, da kažem, potpuno pasivna. Ja mogu, između ostaloga, pomenuti i neke slučajeve. Upravo je primjer ove odluke vezano za Grad Mostar primjer kada je Tužilaštvo BiH provodilo postupak, ispitivalo čak i parlamentarce i našlo je da je bilo aktivnosti, napora, pokušaja, ali da se nije našla krivično-pravna odgovornost u onome smislu u kojem ona možda postoji, a to je umišljaj, namjera… Rezultat je nula i ja ću sada biti slobodan da to kažem, moguće je da je onda po tom pitanju prava adresa za odgovornost biračko mjesto”, navodi Ćeman.

– O 9. januaru ponovno, 1. mart i 25. novembar ustavni-

O tome da li je RS provela odluku Ustavnog suda BiH vezano za 9. januar, kaže Ćeman, bit će poznato nakon razmatranja predmeta koji je u toku.

“Tu imamo formalni i imamo suštinski aspekt. RS je nakon što je utvrđeno i stavljeno van snage da je odredba koja utvrđuje da je 9. januar kao Dan RS-a, donijela poseban Zakon o obilježavanju Dana RS-a. Postoji u ovom trenutku zahtjev ponovo za ocjenu ustavnosti i tog novog zakona. Prema tome, po tom pitanju Ustavni sud BiH će se u neko dogledno vrijeme, ne mogu sada tačno precizirati, odrediti donošenjem odluke. Formalno gledajući, Narodna skupština RS-a je donijela neki zakon kojim je sada nešto slično uredila. Ali, da li je to izvršenje odluke onako i u suštini kako to nalaže prvobitna odluka, o tome Ustavni sud BiH tek treba ponovno da odluči”, naveo je Ćeman.

U ustavnopravnom, a kako kaže Ćeman, i pravnom smislu, očigledno da je priča o 1. martu kao Danu nezavisnosti BiH završena.

“I ne samo 1. marta, nego i 25. novembra kao Dana državnosti BiH. U političkom smislu, mislim da su reakcije nakon donošenja i objavljivanja ove odluke pokazale kako stvari stoje. Ja ne bih ovaj drugi aspekt komentarisao. Što se prvog tiče, ocijenjeno je da su i jedan i drugi zakon ustavni i to je ono jednako validno kao i bilo koja druga odluka koja se tiče i manje osjetljivih političkih i društvenih pitanja”, navodi Ćeman.

U BiH, navodi Ćeman, ne postoji zakon o Ustavnom sudu BiH. Postoje, ističe, na entitetskim nivoima zakoni koji uređuju ta pitanja.

“Ustavni sud BiH djeluje i odlučuje isključivo na temelju Ustava BiH, a njegov sastavni dio je i Evropska konvencija o ljudskim pravima i 15 drugih međunarodnih instrumenata iz oblasti ljudskih prava, i u skladu sa Ustavom BiH donesenim svojim pravilima. To su, dakle, jedino dva principa, Ustav BiH i Pravila Ustavnog suda BiH po kojima on odlučuje”, ističe Ćeman.

– Međunarodne sudije ostaju dok se drugačije ne odluči –

Pitanje participacije stranih sudija u Ustavnom sudu BiH nije pitanje za Ustavni sud BiH nego za širu društvenu zajednicu, odnosno ustavotvorca, zakonodavca.

“Sve dotle dok u Ustavu BiH jasno stoji da su oni članovi Ustavnog suda BiH i imaju ni više ni manje prava u odnosu na domaće sudije, to će tako biti. Možda javnost manje zna strane sudije, mi iz zovemo međunarodne sudije, njih troje, učestvuju zapravo u relativno malom broju predmeta, ali su to upravo ovi predmeti, ova ustavnopravna pitanja koja tretiraju najosjetljivija ustavnopravna ili opća društvena, pa ako hoćete i politička pitanja. Vrlo često, ako se unutar Ustavnog suda BiH, unutar Velikog vijeća koje čini šest domaćih sudija, ne može postići potrebna većina, a potrebno je najmanje pet glasova, onda se takvo pitanje iz apelacionih nadležnosti prosljeđuje na plenarno zasjedanje”, navodi Ćeman.

Dakle, kaže on, međunarodne sudije svojim iskustvom, kredibilitetom, razumijevanjem evropskih standarda i Evropske konvencije o ljudskim pravima doprinose pravilnom iščitavanju i postavljanju standarda suda u cjelini.

“Tako da bez obzira što smo i mi domaće sudije i stručno osoblje koje radi na analizi predmeta itekako dobro i duboko zašli u značenja i tumačenja Evropske konvencije o ljudskim pravima, a time i Ustava BiH, oni ipak značajno doprinose. Moram reći, ponekad i zbog toga što, iako im se spočitava neobjektivnost, upravo još uvijek bar dobar dio javnosti tako misli, doprinose objektivnosti. Jer, nas, domaće sudije se nerijetko optužuje da smo pristratsni na ovaj ili onaj način, iz političkih ili etničkih, nacionalnih, kakvih god hoćete razloga, što nije ili ne mora biti tačno ili nije. Evo, da budem oprezan, i kažem, nije makar u tolikoj mjeri u kojoj se to želi predstaviti. Još jedna vrlo bitna stvar u vezi s njima, međunarodnim sudijama, postoji jedan stereotip koji se ciljano njeguje, koji je zapravo spin, ja bi rekao, da stranci i Bošnjaci kako se to onako rimujuće kaže donose odluke koje nisu u interesu entiteta nekoga ili konstitutivnih naroda drugih… osim isključivo Bošnjaka. To, prosto kazano, nije tačno”, tvrdi Ćeman.

Ističe kako postoji niz odluka u kojima su “ako ćemo govoriti tim i takvim riječnikom, Bošnjaci bili na drugoj strani, a stranci i drugi su bili na suprotnoj, uvjetno kazano, strani, mada ja prihvatam to”.

“Stranci, međunarodne sudije, nisu ni na čijoj strani. Oni imaju svoje razumijevanje Ustava BiH, svoje razumijevanje Evropske konvencije o ljudskim pravima i tako i odlučuju. Ja sam se uvjerio više puta, da i moje mišljenje nije kolidiralo sa mišljenjem nekih od njih, ali to nije razlog da principijelno ne poštujem njihov doprinos Ustavnom sudu BiH. I dok je Ustav BiH takav, to treba i tretirati i tako, treba razumijevati”, naglašava Ćeman.

– Bez političkih pritisaka i zahtjeva –

Sa predsjednikom Ustavnog suda BiH razgovarali smo i o tome, sasvim otvoreno, da li je neko na njega vršio ili vrši politički pritisak.

“Najiskrenije, pod punom, kako kažu, moralnom i svakom drugom odgovornošću u kameru, ja izjavljujem: ja sam imao svoju prvo stručnu prošlost, historiju, ako hoćete i karijeru, pa onda i jedno vrijeme političku i, evo sada, ovu kao sudija Ustavnog suda BiH. Ja ne mogu retuširati svoju prošlost i ja ne spadam u one ljude koji će kazati, ja nisam bio to što jesam bio. To su notorne činjenice. Ali, tvrdim jedno. Što se mene tiče, nikada niko od mene iz ambijenta, iz kruga iz koga sam navodno samo po tom kriteriju došao u Ustavni sud BiH, nije tražio, zahtijevao, uradi ovako ili uradi onako. Ja bih to najjednostavnije rekao ovako: ti ljudi čak zaziru, možda je teška riječ, ali izbjegavaju da popiju kafu. Ja se ponekad, zapravo, najčešće s njima sretnem na nekom prijemu, pozdravimo se, neki su od njih parlamentarci, neki su u Vijeću ministara BiH, neki ovdje-ondje. I na ovoj poziciji mi možemo ostvarivati i moramo ostvarivati neku vrstu razgovora po pitanju izvršenja odluka i sa njima bez obzira na njihovu ili moju nekadašnju prošlost ili sadašnjost”, ističe Ćeman.

Dakle, kako navodi, najjednostavnije kazano, “te vrste zahtjeva, pogotovo pritisaka, zaista, nema”.

“Mogu vam reći i ovo je moj utisak, ja ne znam šta ko radi kada nismo zajedno, ali da ni ostale kolege sudije nemaju tu vrstu zahtjeva, pritisaka, ispostavljanja nekih računa ili tako dalje. Ja sam objašnjavao i, evo, reći ću, zaista tako mislim, naš Ustav BiH i Evropska konvencija o ljudskim pravima je u nekim segmentima u okviru kojih mi ocjenjujemo zahtjeve za ocjenu ustavnosti ili apelacionog dijela ako je ta nadležnost uopće, moguće je u širokome rasponu razumijevati značenje te i takvih odredaba. Pojedinačno gledano, sudije Ustavnog suda BiH i aktuelnih i ranijih saziva, ipak su ljudi sa integritetom. Ima tu ljudi i od akademske karijere, ima ljudi od značajne stručne, praktičnih iskustava. Mi smo u stanju sagledavati to, neovisno o bilo čijim zahtjevima, očekivanjima ili slično. Mene lično što se tiče, ja takvih zahtjeva nisam imao, a ako se moj stav ili stav suda poklopi sa nečijim pravnim stajalištem, sa nečijim političkim očekivanjima, sa nečijim građanskim očekivanjima, onda je to neizbježna situacija imajući u vidu slobodu mišljenja, demokratski ambijent koji uz sve primjedbe, ipak, u određenim segmentima postoji”, kaže Ćeman.

Napominje i kako na javnoj akademskoj sceni postoje o istim onim pitanjima koja su pred Ustavnim sudom BiH dijametralno suprotna akademska stajališta ljudi koji nisu u Ustavnom sudu BiH kao sudije.

“Kada biste ih sutra doveli u Ustavni sud BiH ponovo bi oko toga bilo itekako različitih razmišljanja, što ne znači da je to po nečijem zahtjevu. To su mogućnosti u širokom rasponu razumijevanja ustavne norme koje se etabliraju i na kraju moraju iskazati kroz odluku. Da, za ovakvu sam odluku ili za drugačiju. Za sve to moramo imati obrazloženje. Sudija koji sa tim nije zadovoljan ima pravo dati izdvojeno mišljenje, i kada bi se analizirala izdvojena mišljenja, vidjelo bi se da ona jesu data u predmetima ove vrste, najosjetljivijih predmeta, ali s druge strane, ta izdvojena mišljenja otvaraju ponekad vrlo vrlo suptilne, a moguće stručne razloge za drugačije mišljenje”, ističe Ćeman.

– Provedba odluka Evropskog suda obavezna –

Predsjednik Ustavnog suda BiH ističe da se Bosna i Hercegovina po dva osnova obavezala da će primjenjivati Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, a to znači i odluke Evropskog suda za ljudska prava donesene u okviru nadležnosti kada rješava po predmetima kada su stigli iz BiH.

“Prvi osnov je, dakle, jer je Evropska konvencija sastavni dio Ustava BiH i dejtonskog paketa, a drugi je što je BiH ratificirala Evropsku konvenciju kao međunarodni dokument iz oblasti ljudskih prava. Ratificiranje, odnosno prihvatanjem Evropske konvencije o ljudskim pravima, ona je prihvatila i da prihvata i primjenjuje odluke Evropskog suda za ljudska prava. Prema tome, tu nema dvojbe. Slično se dešava kao i sa odlukama Ustavnog suda BiH. Neke odluke Evropskog suda i po mojim kriterijima i razumijevanju Evropske konvencije o ljudskim pravima i Ustava BiH bi možda trebale biti drugačije. Ali, princip pravne države, princip o kojem govorimo, nalaže da se odluke primjenjuju”, navodi Ćeman.

On dodaje kako BiH zaostaje, ne samo na putu ka učlanjenju u evropske integracije, nego uopće u demokratizaciji svoga društva ako ne primjenjuje odluke Evropskog suda za ljudska prava.

“Ima tu jako zanimljivih odluka koje se ne tiču samo ovih izbornih pitanja. Našoj javnosti su najzanimljivije ove Sejdić-Finci, Pilav, Zornić. Ali, ima jako zanimljivih predmeta koji se tiču pojedinačnih ili grupnih interesa građana i takve odluke Evropskog suda se moraju primijeniti neovisno o tome da li smo njima zadovoljni ili nismo”, poručio je Mirsad Ćeman, predsjednik Ustavnog suda BiH.