Od početka novonastale krize političko rukovodstvo Srbije i Republike Srpske pokušava javnom mnijenju u regiji nametnuti spin kako je bilo koji pokušaj međunarodnog intervencionizma na štetu srpske secesionističke politike posljedica propagande iz Federacije BiH.

Posljednji u nizu je Ivica Dačić, predsjednik Skupštine Srbije, koji je rekao da Republika Srpska nije učinila ništa protiv Dejtonskog mirovnog sporazuma, te da su sankcije proizvod propagande „Muslimana“ i „Hrvata“. On time svjesno nipodaštava nacionalnu odrednicu Bošnjaka, ali i pokušava da politička neslaganja u BiH okarakterizira kao nacionalno-vjerski sukob.

Na sreću, nikakva propaganda nije potrebna da svima bude jasno da je isključivi krivac za trenutno stanje Dodikov separatizam koji ishodište ima u velikosrpskoj politici koja je dovela do rata početkom devedesetih godina i čiji je najpogubniji rezultat genocid u Srebrenici.

Jednostrano povlačenje nadležnosti s državnog na entitetski nivo je direktno kršenje Ustava jer je njime propisano da se one mogu vratiti samo pristajanjem zastupnika iz oba entiteta, baš kao što su svojevremeno te nadležnosti date državi, a svoje glasove za to davali su i kadrovi SNSD-a.

Jednostranost je pravno nasilje, a prijetnju fizičkim, oružanim nasiljem Dodik šalje porukama o formiranju Vojske Republike Srpske i uzurpacijom vojne imovine. Ova dva primjera su dovoljna da svakom ko je opredijeljen za mir u BiH daju do znanja da ga je moguće sačuvati samo uz pomoć sankcija zagovornicima ovakvih političkih rješenja. Očigledno je da te sankcije treba proširiti i na njihove pomagače među koje, očito, spada i Dačić.