Evropska komisija je u svom posljednjem izvještaju o Bosni i Hercegovini posebnu pažnju posvetila slobodi izražavanja i stanju u medijima, naročito javnim servisima, upozoravajući da pritisci i napadi na novinare ostaju nekažnjeni. Također, neriješeno ostaje pitanje nedostatka transparentnosti vlasništva nad medijima. Analitičari kažu da će se ova pitanja morati rješavati jer su prva na redu ka priključenju BiH Evropskoj uniji.

U uzvještaju Komisije navodi se, između ostalog, da su nastavljeni politički pritisci i zastrašivanja novinara kao i fizički i verbalni napadi, ali za to nisu pokrenute sudske mjere.

Preporuke Komisije su da BiH mora osigurati dovoljnu zaštitu novinara i odgovarajuću primjenu propisa kao odgovor na slučajeve prijetnji novinarima, završiti reformu javnog RTV sistema, osigurati finansiranje javnih emitera, uskladiti relevantne entitetske propise iz oblasti emtiranja na državnom nivou i osigurati političku neutralnost upravnih odbora.

“Ovo što piše u izvještaju Evropske komisije vidim kroz jedno drugo svjetlo. Vidim to kao jedno, što bi se reklo, nježno upozorenje Evropske komisije da postoji još jedan dugi prostor, a to je cijela 2017. godina, da se stvari izmjene, ne samo kada je u pitanju javni servis, transparentnost vlasništva nad medijima i sloboda izražavanja u BiH. Iz prostog razloga mi smo trenutno u fazi popunjavanja tih nekoliko hiljada pitanja, nakon čega bi trebalo da otvorimo prva poglavlja. A baš prva poglavlja koja se otvaraju, koliko se sjećam to su poglavlja 23 i 24, upravo su bazično vezana za pitanja slobode izražavanja u jednoj zemlji”, kaže Boro Kontić, direktor Media centra u Sarajevu.

Poseban dio izvještaja odnosi se na vlasništvo nad medijima. Evropska komisija upozorava i da nije bilo pokušaja da se riješi nedostatak transparentnosti vlasništva nad medijima. Kontić podsjeća da je počeo proces koji bi trebao da reguliše ovu oblast.

“Upravo u ovom trenutku baš uz pomoć Evropske komisije, grupa nevladinih organizacija, zajedno sa medijskom zajednicom i ministarstvom unutar Vijeća ministara pokušava da u nekom narednom periodu dođe do nacrta tog zakona, koji bi kasnije bio ponuđen u procedure u parlamentu”, objašnjava Kontić.

Problem uskraćene informacije

Iz Evropske komisije, također, postavljaju pitanje nezavisnosti Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) od politike.

Direktor RAK-a Predrag Kovač kaže da nema pritisaka kada je u pitanju provođenje Zakona o komunikacijama i pravila Regulatorne agencije, koja donosi savjet Agencije.

“S tim u vezi RAK će, naravno, iskoristiti sve da u ovoj oblasti osigura nepristrasno informisanje svakog građanina BiH. Sve ovo što radimo u zadnje vrijeme je da javni servisi u pravom smislu postanu javni servisi, jer oni u ovom trenutku mnogo liče na komercijalne televizije”, dodaje Kovač.

Zabilježeni su i nedostaci u Zakonu o slobodi pristupa informacijama, zbog čega je novinarima kako se navodi često uskraćena informacija. U pripremi su izmjene ovog zakona, no stručnjaci kažu da ono što je do sada urađeno može pogoršati ionako loše zakonski regulisanu ovu oblast.

Nermina Voloder iz Centra za društvena istraživanja Analitika smatra da se u određenim dijelovima zakona koji je u pripremi može govoriti i o ograničavanju prava koja su propisana u važećem Zakonu.

“Ovdje, prije svega, mislim na test javnog interesa koji je propisan u sada važećem Zakonu a koji se u novom tekstu ne postavlja kao opšte pravilo, više zapravo kao izuzetak. To može biti vrlo problematično jer daje slobodan prostor javnim institucijama da iskoriste tu vrstu neodređenosti da odbiju pristup informacijama koje su osjetljive i kompromitirajuće. Postoji i niz problematičnih odredbi koje se odnose na nadzor. Novim tekstom ne dobijamo kvalitetna rješenja kada su u pitanju mehanizmi i načini nadzora i kontrole u institucijama kada je u pitanju korištenje ovog prava”, kaže ona.

U izvještaju Evropske komisije se dodaje i da bh. institucije ne provode testiranje javnog interesa prije nego ograniče pravo na pristup informacijama, te tumače pravne odredbe na način koji štiti privatni, a ne javni interes. (slobodnaevropa.org)