Materinski dom Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli: “Godina spasa za majku i bebu u Tuzli”.

Problem napuštanja djece u dobi novorođenčeta, nije samo problem u Bosni i Hercegovini, regionu, već je to globalni problem. Prema posljednjim dostupnim podacima Populacijskog fonda UN (UNFPA) svake godine blizu 7,3 miliona djevojaka mlađih od 18 godina iznese trudnoću, a namjanje njih 2 miliona je mlađe do 14 godina.

Dvadesettrogodišnja D.Č. iz Živinica prije sedam godina je bila na vjetrometini života. Maloljetnu, u šesnaestoj godini dijelila su je samo tri mjeseca od rađanja novog života. Bila je u šestom mjesecu trudnoće, a tek što je zadesila teška tragedija, pogibija supruga.

Privremeno se smjestila kod nane, u strahu šta će biti s njom, bebom i njihovim životima. Upravo zbog godina, postojala je mogućnost da joj roditelji preminulog supruga uzmu starateljstvo nad djetetom. Za pomoć se obratila zaposlenici Centra za socijalni rad, koja joj je i predložila odlazak u Materinski dom Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla.

Tako je naša sagovornica postala štićenica kojoj je ovaj servis pružio drugu životnu šansu, zajedno sa njenom danas sedmogodišnjom kćerkom.

Pružanje prilike mladim majkama da nastave školovanje

Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli već petu godinu razvija prvobitnu ideju Materinskog doma, servisa koji omogućava boravak, potrebnu zaštitu i njegu prvih godinu dana za majku i bebu.

Primarni cilj Uprave Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli je dati priliku mladim majkama da stabilizuju situaciju u kojoj su se našle, završe obrazovanje koje su započele ili pronađu posao, kako bi mogle brinuti u budućnosti o svojim mališanima.

– Do sada smo imali četrnaest majki sa bebama. Smještaju se majke sa tek rođenom djecom, odnosno sa djecom do godinu dana kako ne bi došlo do razdvajanja majke i djeteta – doznajemo od v.d. direktora Amira Muharemovića.

Naša sagovornica danas sa svojom sedmogodinjom djevojčicom, ima sređen život.

– Jedini uslov je bio da nakog poroda iz bolnice idem direktno u Dom, ne kući. Pristala sam i na to, tamo sam otišla sa socijalnom radnicom i mamom koja se nije puno zadržala. Nisam mogla primati posjete osim kad to odobri moj socijalni radnik i to pisanim putem, prisjeća se.

Svjesna da sredina iz koje je dolazila sa čuđenjem posmatra njenu odluku, bila je sigurna da radi ispravnu stvar za svoju kćerku. Cilj je bio zaštita prava na roditeljstvo. Zahvalna je što postoji Materinski dom u Tuzli i što je imala sve potrebno u najvažnijim danima.

– Ja sam zvanično u tome domu bila druga majka sa djetetom. Imala sam pravo na godinu dana boravka, ali mi je produžen za šest mjeseci kako bih završila školovanje koje sam ranije prekinula zbog udaje, otkriva nam D.Č.

Mlade majke ostavljaju djecu zbog neprihvatanja biološke porodice

Servis je pokrenut u vrijeme kada su iz ove ustanove primijetili da sve više mladih majki napušta svoje bebe već u Ginekološko-akušerskoj klinici UKC Tuzla.

Projekat ‘Materinski dom Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli’ je pokrenula, finansirala, implementirala i prve majke primila Jane Grinenau iz Velike Britanije u saradnji sa dr. Mirjanom Remetić, pedijatrom iz Tuzle.

Prema statistici kojom raspolažu, ovakav vid pružanja sigurnosti majci i djetetu je dao rezultat.

– Majke su često ostavljale djecu zbog nemogućnosti vraćanja u biološku porodicu. Mi smo im dali priliku i pokazalo se da je nakon godinu dana mnogo teže ostaviti bebu jer se stvori ta afektivna veza. U konačnici od 14 majki koliko je boravilo ovdje, samo dvije su ostavile svoje mališane u ustanovi – izjavio je Muharemović.

Nakon izlaska iz Materinskog doma D.Č. je pronašla posao. Svoju odluku smatra najboljom u životu, ali i hrabrom da kao maloljetnica sebi i svojoj kćerci da priliku za sretno djetinjstvo. Problem napuštanja djece u dobi novorođenčeta, nije samo problem u Bosni i Hercegovini, regionu, već je to globalni problem.

Prema posljednjim dostupnim podacima Populacijskog fonda UN (UNFPA) svake godine blizu 7,3 miliona djevojaka mlađih od 18 godina iznese trudnoću, a namjanje njih 2 miliona je mlađe od 14 godina. Prema istom Izvještaju, ostavlja trag na zdravlje djevojaka, ugrožava dalje obrazovanje i ostvarivanje njihovih osnovnih prava.

Tada su u posebnom riziku njihove bebe. Izvještajem UN-a je utvrđeno da su djevojke iz sirmošanih porodica, iz seoskih sredina i one sa nižim stepenom obrazovanja, posebno izložene riziku rane trudnoće.

Prema istim pokazateljima, broj maloljetničkih trudnoća na hiljadu djevojaka, dobi zmeđu 15 i 19 godina, u Crnoj Gori iznosi 24, u Srbiji 22, Bosni i Hercegovini 17, Hrvatskoj 13, Albaniji 11 i Sloveniji dvije maloljetničke trudnoće na 1000 djevojaka.

Ispitano je i stanje u nacionalnim manjinama, te se došlo do podatka da je u Srbiji prijavljeno čak 158 ranih, iznesenih trudnoća među romskih stanovništvom, a što je prema istom Izvještaju šest puta više od nacionalnog prosjeka.

Uporedimo li zvaničnu statististiku sa iskustvima štićenica i odgovornih za Materinski dom u Tuzli, jasno je koliki je značaj usluge koju pruža ova ustanova. U toku njihovog boravka, one imaju i stalnu stručnu pomoć (psiholozi, pedagozi, socijalni radnici, edukatori).

Sve da su krov nad glavom, hrana i stručan savjet u odlučujućoj godini njihovog života, samo kap u moru, naspram problema koje život postavlja pred njih, valja priznati da je upravo to, ta presuđujuća kap koja ne dozvoljava da presuše njihova nada, borba i vjera u bolje sutra. (Autor: Anisa Mahmutović)