Maloljetnička delinkvencija je u Bosni i Hercegovini u porastu, a institucije još ne pronalaze rješenje za ove probleme. Obrazovne institucije ništa ne čine da budu i odgojne ustanove, a brojni pokazatelji čak govore da se unutar škola događa najveći broj fizičkih obračuna te da je među učenicima najveći broj počinitelja kaznenih djela, piše BHRT.

U vrijeme kada je maloljetnička delikvencija u porastu, u Federaciji BiH postoje samo dva odgojna centra i to u Sarajevu i Tuzli za maloljetne prestupnike. Ove godine broj maloljetnih delikvenata, kažu nam u Odgojnom centru u Tuzli, broj djece koja su u sukobu sa zakom je itekako veći. Samo u ovoj godini njih dvadeset i sedam počinilo je teža kaznena djela.

“Smatram da bi trebalo biti više ovakvih centara u BiH, iz razloga što samom resocijalizacijom te raznim preventivnim tretmanima učestvujemo u samom odgajanju maloljetnika, kako ne bi u budućnosti vršio druga krivična djela. Također, apelujem na sve roditelje, škole, na nastavnike i stručna lica da ukoliko primjete loše ponašanje kod maloljetnika, da se jave najbližem centru za socijalni rad ili ovdje direktno kod nas u Odgojni centar”, ističe Faruk Durmić, direktor Odgojnog centra Tuzlanskog kantona.

Ovlasti Odgojnog centra su veoma male. Njihova funkcija ogleda se uglavnom u preodgoju mladih kroz različite radionice, razgovore, a imaju i siguran prostor u kojem ne postoji opasnost da će opet doći u sukob sa zakonom. Djeci je najvažniji rad s psiholozima, onima koji im ulijevaju povjerenje da umjesto loših mogu činiti i dobra djela. Jer djeca koja dođu ovdje trebaju prije svega psihološku pomoć

“Kada prvi put stupimo u kontakt naravno da postoje određene barijere. To treba preći, da mi pokažemo maloljetnicima da smo mi tu zbog njih, da jednostavno razvijemo taj odnos povjerenja. Bez tog odnosa povjerenja, nema učinka. Imamo određena istraživanja, pogotovo kada je u pitanju škola, da u protekle četiri godine, od 50 maloljetnika koji su učestvovali u istraživanju, koje sam lično proveo, njih 17 posto je napustilo školu. Tako da jedan od rizikofaktora prema ovom istraživanju jeste škola”, kaže Jasmin Husanović, psiholog i viši stručni suradnik u Odgojnom centru TK.

Škole nemaju kontinuiran odgojni program, nego Odgojni centar zajedno s MUP-om Tuzlanskog kantona redovito organizira radionice za učenike i nastavnike u cilju prevencije ove društvene pošasti. Emir Huskić, socijalni pedagog, već dvanaest godina svaki dan radi s maloljetnicima koji dolaze u sukob sa zakonom.

“Svaki maloljetnik kao zasebna individua ponajviše vapi za pažnjom. U većini slučajeva možemo da prepoznamo da je to ono što im nedostaje iz porodice, iz same zajednice u kojoj borave i možemo reći da taj osjećaj zapostavljenosti ili zanemarenosti često ulazna vrata za neki oblik ponašanja koji nisu društveni prihvatljivi”, naglašava Emir Huskić, socijalni pedagog u Odgojnom centru TK.

Društvo bi moralo promijeniti svijest prema djeci, a problem maloljetničke delikvencije shvatiti kao veoma ozbiljan, koji je svakog dana sve veći. Jer posljedice, vidimo, već sada imamo. I dalje ostaje pitanje što je s maloljetnicima iz brojnih drugih gradova u BiH koji ovakve centre nemaju, tko je dozvolio da djeca koja trebaju pomoć sistema budu prepuštena sama sebi.