Migracije ljekara i njihov odlazak u inozemstvo nisu nova stvar na ovim prostorima. Mlade stručne snage odlaze, a ljekari koji ostanu teško će savladati povećane potrebe stanovništva za zdravstvenom zaštitom.

Stav je to predsjednika Ljekarske komore FBiH Haruna Drljevića koji je zabrinut što odlaze mladi i perspektivni ljekari.

“Odlaze mladi perspektivni ljekari. Oni neće biti tu za 10-ak godina, kad steknu kliničko iskustvo i treba da preuzmu zdravstveni sistem. U BiH ostaje vremešan liječnički korpus, a naše “nove” snage će biti u službi zdravstvenih sistema drugih država EU”,  kaže Drljević.

Ističe da su razlozi odlaska ljekara iz BiH loš socijalno – statusni položaj u bh. društvu krunisan lošim plaćama za težak i odgovoran posao koji rade što mladi ljudi vide već u toku studija medicine, sputana “profesionalna autonomija” u radu ljekara (“profesionala autonomija” je kategorija koju je društvo dalo ljekaru da slobodno prakticira), kao i slaba ili nikakva mogućnost dalje edukacije na čemu insistira Komora, jer je kontinuirana medicinska edukacija obaveza svakog ljekara.

Među razlozima za odlazak iz BiH je i nedostatak novca u zdravstvenim ustanovama u kojima rade ljekari, a nerijetko i rad u uvjetima koji ne zadovoljavaju medicinske standarde u opremi i lijekovima čime, kako je kazao, ljekari direktno sebe izlažu opasnosti od odgovornosti.

“Česti su i fizički napadi i zlostavljanja ljekara na radnom mjestu, nepostojanje obaveznog osiguranja od liječničke greške, emotivno obojeni i neodmjereni medijski napadi na ljekare, sudski sporovi koji se vode prema ljekarima a najčešće nemaju medicinsko uporište, kao i opća besperspektivnost u bh. društvu. Sve ovo razlozi su odlaska” ističe.

Drljević naglašava da odlaze ljekari raznih specijalnosti, a radi se o profilima koji su deficitarni i kod nas i u državama Evrope.

“Najčešće odlaze tek svršeni ljekari, ljekari na specijalizaciji i mladi specijalisti (već gotov i školovan kadar), ali odlaze i iskusni i dokazani specijalisti. Odlaze anesteziolozi, patolozi, hirurzi – kadar koji je deficitaran i kod nas i u državama EU. Stariji ljekari odlaze da zarade, a mlađi da uče, napreduju i zarade”, naglasio je.

Uvidom u Registar ljekara FBiH, u 2016. iz Federacije BiH “good standing” dokument (dokument koji se uzima iz Komore za odlazak u inozemstvo) tražilo je oko 310 ljekara. Broj je i veći, jer je, po procjeni Drljevića, još 30 – 40 ljekara u prošloj godini otišlo direktno nakon završenog medicinskog fakulteta, ne prijavivši se u Komoru pa Komora i nema evidenciju o njima.

“Gotovo polovina, od ukupnog broja studenata medicine, intenzivno razmišlja o odlasku nakon završetka studija” konstatira Drljević.

Mišljenja je da država može zaustaviti odlazak mladih ljekara, a kao načine za to navodi potpisivanje novih kolektivnih ugovora s boljim koeficijentima za ljekare, osiguranje ljekara od medicinske greške, te osiguranje uvjeta za siguran rad ljekarima. Uz takve uvjere, ističe, više od 80 posto ljekara prestat će razmišljati o odlasku.

Kaže da ljekari na rad u inozemstvo odlaze na razne načine, putem internet oglasa za posao, agencije ili posredstvom kolega i prijatelja.

“Nedavno mi je na adresu stigao e-mail od jedne agencije u kojem nudi posredovanje u odlasku medicinskih radnika” kazao je.

Drljević podsjeća na standard država EU po kojem su propisana 362 ljekara na 100.000. stanovnika, a BiH ima oko 160 ljekara na 100.000 stanovnika (u startu 200 manje).

“Ni države EU to ne mogu postići, pa snažno privlače medicinski kadar iz država poput naše. Zato će ljekari i dalje odlaziti” naglasio je.

Drljević kaže da BiH demografski stari i pretvara se u “staru državu”, a starije stanovništvo ima mnogo veće zahtjeve za zdravstvenim uslugama. To je, dodaje, normalno, ali dodatno će opteretiti i zdravstvene ustanove i fondove.

Predsjednik Komore doktora medicine RS-a (KDMRS) Nebojša Jovanić mišljenja je da su dobro educirani i iskusni doktori potrebni svakom društvu, pa tako i našem, ali nema utisak da u BiH bilo koja institucija ili pojedinac posvećuju pažnju problemu odlaska medicinskog osoblja u inozemstvo.

I on podsjeća da su zarade i stručna usavršavanja (specijalizacije) najčešći motivi zbog kojih doktori mijenjaju bolnice, gradove pa čak i države. Iz razgovora s njima može se, kaže, zaključiti da najčešće odlaze u Njemačku i Sloveniju.

“S druge strane, prema našim evidencijama, mali broj doktora iz drugih država dolazi na rad kod nas i to uglavnom privremeno. To je razumljivo jer su zarade u zdravstvu niske, a mogućnosti dobivanja specijalizacija i daljeg usavršavanja ograničene” naglasio je.

Dolaze, ističe, uglavnom doktori iz Srbije, Hrvatske i Slovenije koji povremeno rade u bolnicama i/ili privatnim ordinacijama, a radi se uglavnom o specijalistima i subspecijalistima iz određenih oblasti medicine. Među njima je određeni broj onih koji dolaze da bi educirali kadrove u RS-u.

Jovanić naglašava da Komora doktora medicine RS-a nema tačne podatke koliko je doktora medicine i u kojem periodu napustilo RS, ali kad doktori odlaze na rad u inozemstvo budući poslodavac i komora (na čiju teritoriju dolaze) traže im potvrdu o nekažnjavanju koju izdaje matična komora kojoj su dotad pripadali.

“Mi smo u 2015. izdali 27 takvih potvrda, u 2016.godini 57 i u ovoj godini 39. Naravno, nikad svi koji uzmu te potvrde ne dobiju pozicije koje im odgovaraju. Neki u međuvremenu odustanu, tako da je broj stvarnih odlazaka sigurno manji od broja izdanih potvrda. Dakle, na ukupan broj doktora koji rade u Republici Srpskoj ovo ne bi trebalo da nas zabrinjava”, tvrdi.

Najčešće potvrde traže, kaže prof. dr. Nebojša Jovanić, mlađi doktori koji nisu mogli dobiti posao ili željenu specijalizaciju. To su uglavnom doktori opće prakse koji govore strane jezike i imaju položene tražene stepene znanja stranih jezika.