Nekadašnji predsjednik Skupštine Republike BiH Miro Lazović prisjetio se da je tog 29. februara 1992. godine u Vogošći glasao na referendumu za nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine.

– Bilo je to vrijeme kada je SDS već javno reagirao protiv nezavisnosti i pozivao građane srpske nacionalnosti da ne izađu na referendum. I pored toga atmosfera je bila uobičajena, na mjestu gdje sam ja glasao, ali i u cijeloj Vogošći bilo je građana srpske nacinalnosti koji su izašli na referendum – prisjeća se Lazović.

Iako je u medijskom prostoru, kontinuirana kampanja sa osnovnom tezom da je to bio referendum samo dva naroda, Bošnjaka i Hrvata, a da Srbi nisu glasali, Lazović kategorično tvrdi da to nije tačno.

– Detaljna analiza utvrdila bi da je značajan procenat građana srpske nacionalnosti izašao na referendum i glasao za nezavisnu RBiH. Bošnjaka je bilo mislim oko 38 posto, Hrvata oko 17 posto, najmanje između 10 i 15 posto Srba. I nije tačno da su samo dva naroda bila za nezavisnost – ističe naš sagovornik.

Podsjetio je i na referendum koji je organizirao 1991. godine SDS, a u sklopu njihovih političkih ciljeva.

– Prvo su osnivali srpske autonomne oblasti, kasnije su to pretvorili u homogenu teritoriju. Vlada RBiH koju je vodio Jure Pelivan, taj je referendum odbacila kao protivustavno ponašanja i atak na Ustav RBiH, što i jeste bilo. Ali, ta politika je nastavila i dalje da dijeli prostor Republike BiH, što je rezultiralo 9. januarom i stvaranjem RS-a – kaže Lazović.

Poručuje da je razočaran kao čovjek i kao akter svih burnih događanja i mirovnih pregovora, danas kada se osvrne 29 godina iza sebe.

– Danas BiH nije država iz referendumskog pitanja. Bosanci i Hercegovci su glasali za cjelovitu državnu ravnopravnih građana i naroda na cijelom prostoru. Platforma Predsjedništva RBiH iz jula 1992. godine je bila osnova, na kojem se vršila odbrana BiH od agresije, a koja je isto tako zagovarala cjelovitu i ravnopravnu državu BiH. Nažalost, danas to nije. Današnja BiH je sve drugo, osim ono za šta su građani glasali na referendumu o nezavisnosti. BiH je podijeljena država, podijeljeno društvo. Na sceni su politike koje žele realizirati ratne ciljeve. Toliko godina nakon referenduma mi smo još uvijek u rovovima političke borbe za tu BiH, za BiH iz referendumskog pitanja. A šta je sudbina te borbe, ostaje veliki upitnk – konstatuje naš sagovornik.

U toj borbi, smatra da bi trebalo da su jače probosanske snage “koje su za odbranu BiH na principima referendumskog pitanja, cjelovita, ravnopravna država svih njenih građana i naroda i na bazi principa koje zagovara i Evropska unija”.

– To je jedini ispravan put kojem BiH treba da teži. Međutim, problem je što su i probosanske političke snage u javnom prostoru kada govore zalažu za ove ciljeve, a razjedinjene su nažalost i vode između sebe političke borbe, dok je s druge strane država u opasnosti od politika koje se i iz regiona prelijevaju na prostor BiH. To su poltike koje i dalje ne dozvoljavaju da BiH ojača kroz svoje državne institucije, niti da se integriše bh. društvo – naglašava on.

Društvo u BiH je, kaže Lazović, razjedinjeno, te ističe da nemamo niti jednu značajnu vezivnu komponentu koja homogenizira bh.društvo, od zdravstva, obrazovanja, kulture, pa nadalje.

– Bojim se, kada bi danas bio referendum, nisam siguran da bi bio identičan rezultat kao i 1992. A kada me pitate da li bih isto uradio kao i prije 29 godina reći ću vam, da! Bilo je časno glasati na referendumu, časno ustati u odbranu BiH. Mi imamo samo jednu državu, državu BiH, druge nemamo. Sigurno bih isto uradio i ne samo ja, već i svi pravi Bosanci i Hercegovci koji prihvataju BiH kao svoju državu. Ali bih u svom putu nakon toga neke stvari sigurno gledao drugačijim očima.

Jer u ono vrijeme je bilo puno entuzijazma, a nije bilo dovoljno iskustva da se na adekvatan način, kada su u pitanje politke iz regiona i odnos međunarodne zajednice prema BiH na pravi način vrijednuju. Nosila nas je iskrena ideja prema BiH, koja je često zloupotrebljena od međunarodne zajednice, a pogotovo susjednih režima Miloševića i Tuđmana, odnosno Zagreba i Beograda – zaključuje Lazović. (Faktor.ba)