Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Komemorativni centar Tuzla: Identificirano osam Bošnjaka ubijenih u Vlasenici

Preuzmite sliku

U Komemorativnom centru Tuzla danas je identificirano osam žrtava bošnjačke nacionalnosti, koje su pronađene u masovnim grobnicama u Vlasenici i okolini, potvrdila je Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.

Danas su identificirani: Suljo (Hasib) Alispahić rođen 1922. godine u Vlasenici, Sadik (Ibrahim) Džindo rođen 1947. godine u Vlasenici, Meho (Bajro) Ferhatović rođen 1962. godine u mjestu Kuljančići općina Vlasenica, Sejmo (Adem) Ibrabimović rođen 1960. godine u mjestu Pobuđe općina Bratunac, Ismet (Esad) Kavazović rođen 1925. godine u Vlasenici, Rifet (Ramo) Omerović rođen 1955. godine u Vlasenici, Nesib (Salkan) Salkić rođen 1937. godine u mjestu Zaseok općina Zvornik, Abdulah (Davud) Gogić rođen 1954.godine u Vlasenici.

˝Posmrtni ostaci identificiranih žrtava ekshumirani su 2017. godine iz masovnih grobnica Jelovačka Česma i Tugovo na području Vlasenice i 2004. godine iz masovne grobnice Pelemiši Šekovići. Na lokalitetu Jelovačka Česma otkrivene su dvije masovne grobnice međusobno udaljene jedna od druge oko 15 metara i iz obje grobnice ekshumirano je 28 posmrtnih ostataka. Iz jedne masovne grobnice ekshumirano je osam nekompletnih posmrtnih ostataka, a iz druge je ekshumirano 20 posmrtnih ostataka, među njima 12 kompletnih i osam nekompletnih tijela. Iz masovne grobnice Tugovo prošle godine ekshumirani su posmrnti ostaci 11 žrtava˝, saopćila je Čengić.

Mensur Ferhatović identificirao je danas brata Mehu. Mensur Ferhatović izgubio je šest bližih srodnika, odnosno oca, dvojicu braće i trojicu daidža. Brata Mirsada još uvijek nije pronašao, a Mehi će se dženaza klanjati u aprilu naredne godine u Vlasenici.

Nebojša Bogosavljević gledao je 1992. godine kako komšije odvode njegovog oca Sadika Džindu. Naoružani policajci bili su, prisjeća se, poveli i starijeg brata, ali su ga istjerali iz auta.

˝Auto je zatim otišlo u pravcu centra Vlasenice i o ocu više nikada ništa nismo čuli do ove identifikacije. Dobili smo kasnije neku anketu da ispunimo i, pošto nam je majka pravoslavne vjere, rečeno nam je da moramo promijeniti imena i prezimena ili ćemo ići u logor i završiti kao ostali Bošnjaci. Uzeli smo majčino djevojačko prezime, a ja sam se prije zvao Edis Džindo, dok se stariji brat zvao Adis˝, ispričao je Bogosavljević, te dodao da i danas živi u Vlasenici i da svojoj djeci priča o djedu Sadiku, ali da ih vaspitava tako da nikoga ne mrze na osnovu imena i prezimena. (A. S. | Tuzlanski.ba)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje